Ponedjeljak.
Dan 13.


Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan.
Zašto, ko da zna, al' to sam jutro dočekao umoran.
K'o da sam i ja leteo s njim, krilima teškim, olovnim,
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka.


Jedva gledam. Žmirkam.
Slova se mute. Brojevi gube smisao.
Spavati. Sanjati.
Biti negdje daleko. Biti bilo gdje osim tu.
Stvarno ne volim ovdje raditi.
Bila je to greška. Greška koju ću morati podnositi još neko vrijeme.
Nedostaju mi neki dragi ljudi…

Osjećam se kao koka nesilica.
Kuda ja, tamo i moji folikulići. Lijevo-desno-lijevo… (u životu uglavnom lijevo).
Sjednem, a oni poskoče.
Ili je samo meni proradila mašta.