Utorak.
Dan 22. (11. nakon inseminacije)


Na poslu dosadno.
Ma nije da se nema što raditi. Nisam ja te sreće.
Samo mi je nevjerojatan ovakav način rada.
Svaki dan se pitam kako ova firma uopće opstaje. A odgovora niotkud...

Radim neki izvještaj. Jako bitan projekt.
Cijelo jutro pokušavam shvatiti koji period raščlanjujem.
Ispada da ima 3 (barem!) različita načina na koji definiramo period.
I onda da se čovjek ne ljuti!

Uspjela sam dobiti "knjigu" sa svim brojkicama. DA! KNJIGU! (Dobro... veliku bilježnicu.)
U njoj lijepo kemijskom ispisano tko, kome, kada...
Pa kuckaj ti to Sanja u Excel. Možda nešto i ispadne.

Trebalo bi mi dobrih mjesec dana da to pohvatam i napravim detaljno.
Ovako, kad moram završiti za 3 dana improviziram. Pa šta bude.
Sve se tješim da ću uskoro na porodiljski, da ovo prestane biti moj problem.