Petak.
Dan 11.


Inseminacija.

U bolnici gužva.
Prijem u bolnicu. Za to vrijeme njemu objašnjavaju ulogu (moja banka sperme ;-)).

Obrada sperme traje. Odlazimo na kavu.
Nakon sat vremena želim natrag u čekaonicu. Barem znam gdje je doktor.
On uspoređuje doktora i nas žene kao pijetla i kokoši u kokošinjcu. Sve se usplahirimo kad prođe. ;-)

Zovu me. Stiglo je i vaših 5 minuta…

Ispred mene sestra priređuje instrumente za zahvat.
Djeluju zastrašujuće…

Ne morate se plašiti. Neću s vama podijeliti sve detalje.
Nešto mora biti i samo moje.

Doktor i doktorica raspravljaju:
On: - Ne pušta muža ni blizu. Zato i nije trudna.
Ona (sva zbunjena): - Od kud sad to? Kako to možeš reći?
On: - Ma nisam mislio onako, za pravo.. nego na mikroskopskom nivou.

A meni smiješno.


Doktor kaže da mi neće napraviti blizance (nego samo jedno) jer sam donijela samo jednu uputnicu. Nisam ga uspjela nagovoriti da je donesem dodatno.
Stvarno je super.


Zaskočila sam ga kasnije na hodniku i dobila dozvolu da idem na inseminaciju svaki mjesec. Jednom u prirodnom ciklusu, drugi put u stimuliranom.
Sad mi je lakše biti pozitivna i iščekivati, jer znam da je nova šansa blizu.

Mada se trenutno mogu uživjeti samo u scenarij da sam trudna.
Pitanje je samo je li jedna ili dvije bebice…