Posao.

Prije godinu i pol kad sam prelazila na ovo radno mjesto sve je izgledalo savršeno.
Ma nisam ja tako naivna da bi u sve povjerovala (a i to mi je peti posao, četvrta firma), ali... i kad skineš 60% obećanog, još uvijek dobro izgleda.
I tako se ja (još uvijek mlada i naivna), nezadovoljna trenutnim, upustila. Oštro skrenula, promijenila posao... upisala postdiplomski...

Ovih dana preispitujem odluku.

Ljudi s kojima radim... Mmmm...
Koliko sam naučila? Na početku puno. Sad... rijetko mi je potrebno upotrijebiti više od 10% kapaciteta. TO je najveći problem. Dosadno...
Faks? Ne vidim više smisao. Kad završim neću dobiti ni veću plaću, ni bolje mjesto.
Mislila sam da će me cijeniti. A ispada da sam ja samo izvor informacija (poput novina ili web stranice). Postojim. I to je sve.

A onda čujem da me žele natrag u stari Sektor. Nešto što bi htjela raditi.
Onda se opet odričem svega što sam ovdje počela?
Muči me i vraćanje na staro (jedino bi Sektor bio stari. Radno mjesto i nadređeni bili bi novi). Kao da priznajem poraz. A to jako ne volim.

Ne kaže meni dragi uzalud da sam ko mazga. Svaki put to shvatim kao kompliment. ;-)