Kad smo počeli pričati o osjećajima...poslao mi je ovu priču
J e d n o m d a v n o, svi ljudski osjecaji i sve ljudske
kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je DOSADA zijevnula treci put, LUDOST je, uvijek tako luda,
predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje
sakrije, pobjednik je medju osjecajima." INTRIGA je podigla desnu
obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
"Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati LUDOST, "u kojoj ja
pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada
zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem,
taj je pobjednik."
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je
toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada
nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati.
ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je
uvijek, na kraju, svi pronadju. PONOS je mislio da je to glupa ideja,
iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio
predloziti igru. OPREZ nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati LUDOST.
Prva se sakrila LIJENOST, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog
kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenu
USPJEHA koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti
jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
LJEPOTA je uskocila u kristalno cisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je
provirivala kroz pukotinu drveta. KRASOTA je nasla svoje mjesto u letu
leptira, a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronasla skrovište,
ali samo za sebe!
LAŽ se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge), a POŽUDA i
Strast u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije
vazno.
Kada je LUDOST izbrojala 999.999, LJUBAV jos nije pronasla skroviste
jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se
prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je LUDOST i zapocela svoju
potragu.
Prvu je pronasla LIJENOST, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula VJERU kako raspravlja o teologiji s Bogom, a STRAST i
POŽUDA su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i ZAVIST,
i naravno USPJEH, a SEBIČNOST se nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz
svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja LUDOST je ozednila, i tako u kristalnom jezeru
pronasla LJEPOTU . Sa SUMNJOM joj je bilo jos lakse jer se ona nije
mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo, pronasla gotovo sve.
TALENT u zlatnom klasju sita, TJESKOBU u izgorjeloj travi,
LAŽ na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a ZABORAV je
zaboravio da su se uopce icega igrali.
Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna,
Ugledala je ruzičnjak.
Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti
pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik.
Ruzino je trnje izgreblo LJUBAVI oci. LUDOST nije znala sto uciniti. Pronasla
je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali LJUBAV je postala slijepa.
Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti i naposljetku odlucila
zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Tako je LJUBAV ispala pobjednik nad osjecajima,
ali je ostala slijepa, a LUDOST, LUDOST je prati gdje god ide.
|