U jednoj od onih noći... kad nas čežnja za nekime toliko razdire da osjećamo fizičku bol... kad neopisivo snažno želimo da nam bude blizu osoba koja je uspjela probuditi u nama nešto davno zakopano... napisala sam ovo...
Nakon tame noktima se progrebla jedna misao,
Jedan bljesak je rodio strast....
U toplini noći kroz naše snove
I tvoj bezbrižan san
U meni se probudila jedna misao,
Otrgla od svih uzaludnih traženja
I dala odgovore na sva nemoguća pitanja.
Sve je odjednom bilo tu.....
Nakon dugo vremena, kroz tamu
Otvorilo se jutro čisto poput ispranih ulica,
Kišom koja je dugo padala.
Otvorili su se putevi u mojim zjenicama,
Onako slučajno, nakon svih padova i
Poigravanja sudbine mojim životom,
Kada sam bila cijelo vrijeme poput
Prolaznika u svlastitom životu.
Puštam vrisak emocija kroz vrijeme,
Neka svi znaju da sam živa,
Da sam počela disati, da me obuzela misao,
I da se u meni rodila....ljubav
Post je objavljen 26.07.2005. u 19:48 sati.