Jednom...davno...u zemlji bajka...bješe....predivan mladić imenom NARCIS...
Kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero
pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza....
Zašto plačeš? - pitaše oreade.
Oplakujem Narcisa - reče jezero.
Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa - nastaviše one. - Konačno,
unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino
imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše iznenađene oreade.
Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče:
Oplakujem Narcisa, ne zbog njegove ljepote, već što sam mogao,
svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju,
vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.....
Post je objavljen 05.07.2005. u 23:22 sati.