s.a.nj.a.nj.a.nj.a.

Eto, pogledala ja opet Few Good Men i baš me nadahnulo za sljedeću kenjažu koju već dugo varim.

Neću se uopće upuštat u nikakve kvazi-upućene procjene stanja u hrvatskoj vojsci i vojarnama. Stvar je sasvim osobne naravi. Zvjerka služi domovini. I zato se vidimo (kad nam se posreći) jednom tjedno, zato pazimo na svaku kunu, zato ne znamo koliko će nam trebat da se oporavimo od dugova koji se gomilaju za tih 6 mjeseci, zato se kad dođe uglavnom gledamo ko dva mulca koji ne znaju što bi jedno s drugim... A ljudi kažu, kaj sad? pa svi moraju u vojsku, preživjet ćete, kaj da je otišao na godinu i nešto ko što je bilo nekad...

Fakat! Kaj da je? Ali nije stvar u tome. Znam ja da nama treba vojska da štiti domovinu, da nam ulijeva sigurnost i osigurava državnu opstojnost (kak je to lijepo Zvjerka sročio s tako dobro zakamufliranim sarkazmom da sam se već zabrinula za njega). Al moja Zvjerka i ostali hrabri ročnici štite domovinu s džogerima u rukama zaodjevenim ružičastim gumenim rukavicama i osiguravaju državnu opstojnost na teritoriju časničkog wc-a, a sasvim sigurno kao takvi ne ulijevaju nikakvu sigurnost, nego u najboljem slučaju kante vode u usrane zahode. I tako svakodnevno. Na braniku domovine.

Ne bi me sve to još toliko ni ljutilo da je on neki klinac od 18 godina kojeg netko treba naučit pameti i odgovornosti u životu, a ima li što bolje za to od ponižavanja...?

Dobro, neću sad ulazit u metode. Stvar je u tome da je Zvjerka obrazovana osoba, akademski građanin, čovjek koji odgovorno, savjesno i iznad svega sa žarom odgaja iste takve klince od kojih su njihove obitelji, škole, društvo digli ruke. Pa da je barem netko to odlučio iskoristit za vrijeme tih šest mjeseci što mora bit zatvoren u nekoj smrdljivoj baraki. Nije da im ne bi trebao takav kadar. No, ipak je kriterij malo drukčije prirode. Tko ima oca, strica, tetka, susjedu, strininu poznanicu iz kioska, taj će dobit odgovornu funkciju razvodnika kojemu je jedina i najvažnija zadaća u iduća tri mjeseca ponižavat kao što su dotad ponižavali njega, a sve kako bi se održao imidž.
A onaj koji bi možda mogao bar jedan vod jedne nove generacije ročnika u ta tri mjeseca nečemu smislenom naučit i još to učinit sa znanjem i voljom, pa im barem na pola skratit uzaludno izgubljenih 6 mjeseci, on će još 3 ribat wc-e i preznojavajuć se u telefonskoj kabini nasred ceste propuštat vojna vozila. Zato što je zapovjed zapovjed. Zato što nekog od 29 godina treba učit disciplini. Zato što netko ipak mora ribat časničke wc-e.


Nadam se da će Zvjerka ipak počet pisat blog kad izađe.