u zagrljaju zvijezda
mliječna staza
u tvojem pogledu
čuva moju dušu
da ne utrne svjetlo
u njoj
sve su se igre odigrale
putovi prohodali
riječi samoćom obrisale
progovara tišina
sada
želja je tvoga srca
zajedno sakupljati
zvijezdanu prašinu
u rukom vezene dzepove
tvojom bajkom
iz šarene maramice
oslikavam sebično
ljepotu zajedničkih trenutaka
rodjenih pred nama
a ugaslih
među zvijezdama
purpurna zvona
čuvam te
u razbistrini plavog oka
ne dam da kapneš na tlo
moje si nebo koje gledam
kada se ponosno uzdignem na tren.
tvoj lik
u malenom hodniku mog srca
akvarelu tvog osmijeha
njegovan je
i sav blista.
tvoj glas je okupan
purpurnim zvonima moje duše
koja glasno ječe obrisima tvojim
u moru moje čežnje.
BEZ NASLOVA
naslonjena
na svoje želje
vidim jasno
Mjesec se spušta
sve do moje tuge
dok nas nije bilo ovdje
ptice su dugo
pjevale našu pjesmu
iako su slutile
njezinu smrt na usnama
u trenutku kada samoća
podigne svoj prst
i umoči ga
u bezdan moga srca
krojeći sebi mjeru
zagrli me
ljubavi
noćas se plašim sebe
studen vene ledi
a purpurne krošnje
uporno snivaju proljeće
i tješe me
kako će sutra ponovo
Sunce milovati moje obraze
na kojima je prošlu cijelu noć
tiho tekla Rajna
BAL GUBAVACA
oči gledaju
zvijezde
željna sam
poljupca stranca
u dubini sebe
ječim kao zvono
gluhim
šaptačima noći
praznima bez ljubavi
govorim o svojoj sreći
kao kraljica gubavaca
i pretvaram se
da me ne boli
sveta tišina
sakupit će
bezvremenskim dodirom
moje užarene suze
kada završi bal
GLORIJA NUTRINE
opsežni tajac u noći
remeti glasnoću tišine
ali ne remeti moje biće
koje je odveć postalo imuno
krasotice slapa riječi
biserna niska su u pjesmi
koja vođena porazom u meni
sada se jaka iznad ništavila uzdiže
poj srca napuknutog
kao stakla razlomljena
slijeva se niz ušće sna
da se gloriji hitro približi
Oznake: sandra
BDIJENJE NAD OSJEĆAJIMA
večer je
hladna i mračna
pločnikom mokrim
što od kiše
što od suza
dotičem umornim koracima
sjećanja u sebi
tumaram gradom
tražim spokoj
ali bojim se
da ga nema
u daljini miris
svježe pečenih kestenja mami
a ja nemam sa kim
da ih podijelim
večer je
jesenska
jedna od onih
sjetnih, teških
u kojima duša
ne može bdjeti sama
a ja sam večeras
usamljenija nego ikad
ljudska oličenja
neke daleke sjene
prolaze pored mene
kao da sam duh
a možda je i bolje tako
tek netko me
okrzne ramenom
''pardon'' velim
ali ode bez pogleda
prema meni
palim zadnju cigaretu
promatram toplu boju svjetla
na prozoru
neke stare zgrade
gdjese čuje razdragani smijeh
a ja stojim sama
nasred ulice
u kaputu
odveć preteškom
od kiše
jesen je...