pod malom mrljom tuđeg neba
sunce lako zabole ruke
kad sprječavaju oluju
u tuđim gradovima
ne traži nove parkove
jer u njima nema dječjeg smijeha
ne ubiri cvijeće
jer ne miriše
ako ne zadržiš čežnju u srcu
odletjet će kao ptica
u neke jos mračnije krošnje
jastuci na kojima snivaš
čisti su kao korica kruha
tek u najmanjem dijelu sebe si svoj
pod mrljicom tuđeg neba
drukčije se ponaša dan
sjene večeri su blage
nalik starim prijateljima
snovi imaju poznate boje
kojima se razmeću
a ja imam samo tebe
i želim da budeš moj san
izliveno korito
tko sam?
gdje sam?
vrelina emocija,
mekoća cjelova
kupa se podno
zlatne mjesečine.
ti si
moja mladost
rujno vino
od vremena
od ljudi
sebično sakriveni tren.
budi se zora
kao riječ,
pucanj misli
moji sneni treptaji
uporno gledaju u mrak.
zavodi pjesma
miriše na more
u samilosnim očima
korito se
već jednom izlilo.....
prijekor
ima li koga
na drugoj strani svemira
srce zakrpano
nespokojem
čeka
jednostavnost
postaje maska
mliječnih staza
razbacanih obraza
željnih opiti se
gordošću
ljepote
negdje je još mjesta
i vremena ima
za osmijeh bez modrila
oči bez močila
sjetnog akvarela
ovostranosti
ima li koga
dotiče li itko
blistavu ponjavu noći
kao srebrni mraz
samotnim
stubištem
koračaju
odrasla djeca
tiho i neprimjetno
kao dobra stara
ljubav