prijekor
ima li koga
na drugoj strani svemira
srce zakrpano
nespokojem
čeka
jednostavnost
postaje maska
mliječnih staza
razbacanih obraza
željnih opiti se
gordošću
ljepote
negdje je još mjesta
i vremena ima
za osmijeh bez modrila
oči bez močila
sjetnog akvarela
ovostranosti
ima li koga
dotiče li itko
blistavu ponjavu noći
kao srebrni mraz
samotnim
stubištem
koračaju
odrasla djeca
tiho i neprimjetno
kao dobra stara
ljubav