monolog

25.02.2018.


u večeri mladosti
starost htijenja
ljepotom
umiva
obraze duše
bezazlenim pokretima
radost pere tijelo
a ja veličinom
skromnosti
ponovno
gledam
unutrašnjost
tvoju
svoju
u ogledalu
i udišem
uvredljiv zrak

AKRILNI KOMET

24.02.2018.


hajde
sjednimo
u taj fijaker
naše ljubavi
ti zauzmi mjesto
meni sa lijeva
neka sva fasada
maskenbala
glasnom tišinom
galopira
u veliki prasak
nakon čega
običavat će
ljudska ljupkost
dok ćemo mi
jezditi
privezani
crvenim
mašnicama
za akrilni
komet istine


skok u nebesa

16.02.2018.


kada tama ovog svijeta
zauzme sav slobodan prostor
bez mogucnosti udisaja zraka
sakrivam se u svjetlo
Tvojih svetih i dubokih rana
c ekajuci u tis ini svoje strpljivosti
taj gromoglasni procvat cvijeta nade
cvijeta vjec noga z ivota

kako li su duboke i s iroke Tvoje rane
osjecam kako bi se cijeli svijet istoga trena
mogao sakriti u njih
i postati bolje mjesto za z ivot

tamo z elim ostati
sa toga izvora utaz iti z eđ dus e
oslikavajuci vjerno sve rezbarije
sa svoga z ivotnog kriz a

oh, kada bih mogla barem na trenutak
ostati postojana zemlja
Tvoga posijanog sjemena
jeka zvona od naslijeđa Tvoje rijec i
c ini mi se tada da bi sav moj svijet
nepovratno uskoc io u nebo

na uranku

15.02.2018.


trezveno se
potčinjavam
tvojoj moći
ja, duša,
koja ne dolikuje svetosti,
kudi me
ako misliš,
da si u pravu,
a i može ti biti,
ipak, umij lice vodom
sa moga zdenca
kada te pozovem
na uranak

zagrli me

09.02.2018.



zagrli me
zadrži me
ne daj mi da odem u ništa
neka se ne raduju dušmani
ne oglašavaju ptice rugalice
neka se ne zalede koraci
i zauvijek ne utrne srce

zaustavi me
reci kako su jutra bez nas
nejasna slika iz lošeg sna
ručni vez sa pogrešne strane
neka se ne postide anđeli
ne zatrese nebo
sa kojeg bi kao sa kakve voćke pao
zreli plod naše tuge
ravno u naručje svijeta
polomit će mi oluje kosti
ako nisam ogrnuta
ogrtačem od tvoga zagrljaja
ispucat će mi usne
kao suha zemlja bez ijedne kapi života
nitko neće pitati za nas
ako upadnemo u rascjep
između jučer i sutra

zagrljajem pridrži mi dušu
probudi nadu
jer jedino tada
začudit će se zvijezde
i razbarušiti vrijeme ljubavlju
od uredno počešljanog
kaosa naše tišine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.