skok u nebesa
kada tama ovog svijeta
zauzme sav slobodan prostor
bez mogucnosti udisaja zraka
sakrivam se u svjetlo
Tvojih svetih i dubokih rana
c ekajuci u tis ini svoje strpljivosti
taj gromoglasni procvat cvijeta nade
cvijeta vjec noga z ivota
kako li su duboke i s iroke Tvoje rane
osjecam kako bi se cijeli svijet istoga trena
mogao sakriti u njih
i postati bolje mjesto za z ivot
tamo z elim ostati
sa toga izvora utaz iti z eđ dus e
oslikavajuci vjerno sve rezbarije
sa svoga z ivotnog kriz a
oh, kada bih mogla barem na trenutak
ostati postojana zemlja
Tvoga posijanog sjemena
jeka zvona od naslijeđa Tvoje rijec i
c ini mi se tada da bi sav moj svijet
nepovratno uskoc io u nebo
zagrli me
zagrli me
zadrži me
ne daj mi da odem u ništa
neka se ne raduju dušmani
ne oglašavaju ptice rugalice
neka se ne zalede koraci
i zauvijek ne utrne srce
zaustavi me
reci kako su jutra bez nas
nejasna slika iz lošeg sna
ručni vez sa pogrešne strane
neka se ne postide anđeli
ne zatrese nebo
sa kojeg bi kao sa kakve voćke pao
zreli plod naše tuge
ravno u naručje svijeta
polomit će mi oluje kosti
ako nisam ogrnuta
ogrtačem od tvoga zagrljaja
ispucat će mi usne
kao suha zemlja bez ijedne kapi života
nitko neće pitati za nas
ako upadnemo u rascjep
između jučer i sutra
zagrljajem pridrži mi dušu
probudi nadu
jer jedino tada
začudit će se zvijezde
i razbarušiti vrijeme ljubavlju
od uredno počešljanog
kaosa naše tišine
