PROMOCIJA
Jednostavno sam presretna...
Konačno je VIL imao svoje službeno predstavljanje publici.
Svaki primjerak VIL-a pronašao je svoj novi dom! Na moje veliko iznenadjenje...
Prostorija je bila prepuna, a tražila se i stolica više... Dječji smijeh nije uopće jenjavao.
Bilo je PREDIVNO!!
Ova promocija je tek svijetla uvertira nekim novim svjetovima na cijeloj bajkovitoj niski na koju su nanizani svaki dječji osmijeh, znatiželjan pogled,čvrsti stisak ruke izuzetno velikih ljudi koje sam imala priliku upoznati,a medju kojima je za ovu Odu o Ljubavi najzaslužnija Marija Prpic .
Moj dragi prijatelj i književnik Zvonko Penović zajedno sa mnom je prepričavao bajku...
Za lutke je zaslužan dječji Teatar "LUTAK" Milorad Bunčić.
I naposljetku, hvala ekipi koja je sve ovo popratila i ovjekovječila..
MOJE 2 NOVE KNJIGE: "I budna te sanjam" i "Tota tua" ("Potpuno tvoja")
Velika hvala za recenciju:
Radojka Šverko
Dinko Škevin
Tisak ove knjige pomogao je Zlatan Gavrilović-Kovač
i Zlatanu jedno veliko hvala!
OSVRTI:
Družiti se s poezijom Sandre Vulin za mene znači krenuti na dugo putovanje - letjeti po prostranstvima snova i nedokučivim visinama, snivanje na oblacima, poniranje u dubine mora do koraljnih grebena. Nošena pjenom valova uporno traga za ljubavlju tako potrebnoj svima, ljubavlju koja zrije od prvog pogleda voljenog čovjeka, prvog dodira, do potpunog prepuštanja svilenim jastucima i svilenim nitima koji će ih zarobiti u najljepšem činu koji će trajati dugo, dugo. Zato ovdje nema mjesta sumnjama jesu li to dobivene bitke, pobjede, porazi ili propusti.
Hvala Sandri, na svim zapisanim stihovima koji nam pomažu da zavirimo u sebe i osluhnemo ritam svojih čula, da probudimo sebe u otkucajima sata. A taj sat u koji sve češće gledamo postaje važniji od klavira u kutu sobe i, koliko god bio važan i nezaobilazan u mojem životu, po njegovim tipkama danas prebirem neke druge melodije, a taj sat nikako ne uspjevam ukrotiti, ugoditi. Zato hvala Sandri, hvala Vam što nam daruje sebe, dijeli s čitateljima svoju dušu, svoje suze, najljepše cvijeće, osmjehe, poljupce i zagrljaje na svjetioniku ljubavi.
Radojka Šverko
Sandra Vulin je pjesnikinja čije pjesme zahtjevaju ozbiljan pristup,ulazeči u svaku pjesmu do samoga dna,do samoga korijena pjesme kako bi vidio odakle je izraslo to prekrasno stablo. Nisu Sandrine pjesme obavijene gustom maglom,možda sumaglicom kroz koju se jasno vidi što ti pjesma kazuje. Pročitao sam dosta njezinih pjesama i mogu reči da su njezine pjesme jednostavne, ali nisu banalne, što je jako teško postiči u poeziji.
Upravo to pjesmama daje vrijednost,odnosno težinu ili "piz", kako bi mi dalmatinci rekli. Izražava se uglavnom u formi slobodnog stiha, dok u manjoj mjeri u rimi. U mnogim pjesmama caruje ljubav koja je poklonjena nekome ili nečemu. U mnogim pjesmama se osjeti toplina Sandrine duše i što preostaje nego zaroniti u predivne stihove i vjerujte mi svatko će u njima nači sebe, ili barem dio sebe.
Dinko Škevin
Sa radošću vam predstavljam svoju novu knjigu TOTA TUA (POTPUNO TVOJA)
Prije svega, Bogu sam zahvalna jer Njegovo Milosrdje mi je omogućilo da ova knjiga izadje baš u ovo sveto Korizmeno vrijeme pred najveći Kršćanski blagdan.
Zatim sam zahvalna svećenicima koji su napisali osvrte za nju,i naposljetku urednicima knjige koji su se zaista potrudili uloživši u njezinu pripremu puno ljubavi,obazrivosti i truda.
Da, moj Bože i sve moje, potpuno sam Tvoja......
kad utihnu zvona
vjerom osunčanim
prostranstvima
trpljenjem prikazanim
životom
ukorijenjenim
duboko u srce čovjeka
sakrila se pjesma anđeoskog kora
sva spokojna sniva
kao bistar izvor iz Božjeg oka
ističe u nepregledne žive vode
na našim vrelim dlanovima
i umornim leđima
miris prolaznosti
nemilosrdno svojom vanjštinom
posjećuje dušu zagledanu u vječnost
čineći tako da u njoj tutnji plač
ona sluti daleko je dom
sunce je promrzlo
u krletci jedinom mjestu koje poznaje
postavljeno u nju od onih
kojima glasan smijeh smeta
ono će žalosno utihnuti
u zamračenim perivojima
ispraznih srdaca
bez Boga
bez Ljubavi
na kišnom kamenu
po kojem koračaju utrnula stopala
onih koji su izgubili znakove prema nebu
usnut će zauvijek ljepota
sva lijepa i nedostižna
pustit će istinu
ovaj posrnuli naraštaj
da kao siroče luta i nada se
kako će ju sinovi nove zemlje usvojiti
i nebo će pustiti suzu
u onaj dan
kada utihnu sva zvona
PRIČAJ MI, DUŠO (za moju ljubljenu kćer)
pričaj mi
dušo moje duše
o nekim drugim svjetovima
o cvjetnim livadama
otvorenom nebu
iskrenom zagrljaju
besplatnom osmijehu
pričaj mi o ljubavi
i kako ona izgleda
da li još uvijek rubom bijele haljine
dotiče pravjekovni Eden
hajde pričaj mi o svemu
najljepši je zvuk boje tvoga glasa
željna sam čuti milovanje riječi
jer zemaljski govor udara i boli
baš poput beskorisnih ratova
u kojima brat brata mrzi
pričaj mi dušo koliki si put preletjela
da bi do mene donijela tek lahor sna
oh kako ga želim snivati sa tobom
u bijeloj haljini na poljima lavande
ova dolina ne zna što je spokoj
mržnja je poput prehlade
zarazila naš dom
siromašni ljudi imaju samo novac
a sveci gladuju za ljubavlju
no ti mi radije pričaj o Božjim voljenima
a u ovom svijetu prezrenima
koji imaju topli obrok na stolu
i svježe spravljenu postelju
ona nije od svile i kashmira
ali je meka i topla
nudi spokojne snove
na jastuku od čiste savjesti
taj vjetar baletan
koji mi te spustio
uljuljuškao u slatki oblakov poljubac
na neko vrijeme ispod mog srca
a zauvijek u moju dušu
vjerni nam je prijatelj
dok te zagrljajem i poljupcima volim
pričaj mi o zalasku naranče
na neprestižnim horizontima
čini mi se
sve se jasno miris proteže
slijeva se sa kapljicama nebeskih suza
u naše zajedničko sjećanje
pričaj mi o pjesmi pastira
dok najavljuju novu rujnu zoru
i o plavim leptirima u tvojim očima
kada uranjaš u moju dušu
samo ti možeš
spustiti bijele golubice na naša ramena
i pronijeti baklju ljubavi
našim domom od ružinih latica
mojim srcem od tvog osmijeha
memento mori
sjeti se da si smrtan
i da ćeš otići odavde
postati prah i pepeo
baš kao i tvoji bližnji prije tebe
ti znaš da sve prolazi
smjenjuje se u prirodi
kao zalazak sunca
i promjena godišnjih doba
sjeti se da si došao na ovo putovanje
prazan bez ičega i potpuno gol
ogoljen od svake besmrtnosti
i da ništa ne posjeduješ
niti išta sa sobom nosiš
osim dobra djela i uvjerenja
sjeti se da je vječnost beskonačna
a ovaj život je tek kratak san
ti koračaš u smjeru
u kojem su drugi prije tebe koračali
i kojim će mnogi poslije tebe ići
samo su nam putevi drukčiji
nekome široki a nekome uski
sjeti se da je vrijeme kratko
i da se svakog časa može ugasiti život
svjetlo je ljepota Božje radosti
a tama je izgubljeni raj
ali iako si prolazan i bezvrijedan čovjek
u vječnosti tvoje duše
stanuje dobri Bog koji te voli
i zove u Njegovo svjetlo
sjeti se.......
nebo
nebo u mom oku
jedina želja koju priznajem
Domovina koju znam
stranci su samo oni
koji je se svojevoljno odriču
na nebu se ogleda vedro čelo
kao odraz na mirnoj vodi
u njegov bijeli lan obući ću svoj duh
kada skinem tešku
ovozemaljsku opravu
srce je zasad jedini putokaz
kako ne bih posrnula i zalutala
pri strmom uzdizanju gore
nebeska radost daleko je od mene
a ipak sam uronjena u njezin zagrljaj
želim i čekam nebo
rajski ugođaj
jedino lice koje ne iščezava
modri mozaik Božanskih dvora
otvorenih vedroj duši
gubitak zlata nadoknadiv je
ali gubitak neba
ostaje zauvijek zbogom
nebeska postelja od oblaka
i svijetlo križa
sjaj je proljetnog cvijeća
za beskonačno Božanstvo
priklonjenog umijeća
svjetiljka ljubavi
nosim vjerno svjetiljku
hodnicima mračnoga svijeta
o, predobri Bože,
hoću li stići na urečen sastanak?
samo da ne zakasnim
na gozbu Tvojih pravednih
"Gloria,Gloria"!
ori se nebeskim dvorima
"Slava", pjevam tiho u sebi
sa čežnjom koju ne mogu objasniti
hoćeš li me čekati prije nego li se
istroši ulje u mojoj maloj svjetiljci
ostavljam prijekor ljudi iza svojih leđa
pazeći pri tom na put kojim hodim
apostolskim žarom pristajem uz Tebe
sva vjerna Tebi Kralju vjere
trenutak gori u vječnome sjaju
tminu resi šutnja
šutiš li i ti, o Bože,
moj ljubljeni Gospodine,
ili čekaš?
iako mi je ljubavi plamen pri kraju
postajem posvema bliska
samo Tvome svjetlu
