PRIČAJ MI, DUŠO (za moju ljubljenu kćer)
pričaj mi
dušo moje duše
o nekim drugim svjetovima
o cvjetnim livadama
otvorenom nebu
iskrenom zagrljaju
besplatnom osmijehu
pričaj mi o ljubavi
i kako ona izgleda
da li još uvijek rubom bijele haljine
dotiče pravjekovni Eden
hajde pričaj mi o svemu
najljepši je zvuk boje tvoga glasa
željna sam čuti milovanje riječi
jer zemaljski govor udara i boli
baš poput beskorisnih ratova
u kojima brat brata mrzi
pričaj mi dušo koliki si put preletjela
da bi do mene donijela tek lahor sna
oh kako ga želim snivati sa tobom
u bijeloj haljini na poljima lavande
ova dolina ne zna što je spokoj
mržnja je poput prehlade
zarazila naš dom
siromašni ljudi imaju samo novac
a sveci gladuju za ljubavlju
no ti mi radije pričaj o Božjim voljenima
a u ovom svijetu prezrenima
koji imaju topli obrok na stolu
i svježe spravljenu postelju
ona nije od svile i kashmira
ali je meka i topla
nudi spokojne snove
na jastuku od čiste savjesti
taj vjetar baletan
koji mi te spustio
uljuljuškao u slatki oblakov poljubac
na neko vrijeme ispod mog srca
a zauvijek u moju dušu
vjerni nam je prijatelj
dok te zagrljajem i poljupcima volim
pričaj mi o zalasku naranče
na neprestižnim horizontima
čini mi se
sve se jasno miris proteže
slijeva se sa kapljicama nebeskih suza
u naše zajedničko sjećanje
pričaj mi o pjesmi pastira
dok najavljuju novu rujnu zoru
i o plavim leptirima u tvojim očima
kada uranjaš u moju dušu
samo ti možeš
spustiti bijele golubice na naša ramena
i pronijeti baklju ljubavi
našim domom od ružinih latica
mojim srcem od tvog osmijeha
