|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
frustracije i zaključci.
pišem sve duže pjesme... ne kužim zašto je tako.
smiješno mi je što znam za nekoliko ljudi koji čitaju moj bloga a nemam niti jedan komentar
no uglavnom... prvo da SVIMA pojasnim svoj prošli post:
ne, ja nisam ona na S. niti ona na K. niti Debela djevojčica.
okej, možda bih to čak i bila ja pred par godina al ne sad- stvar je u tome da ja još uvijek osjećam kao da je ona dio mene (da, DIO, ne cjelina).
i nisam baš TOLIKO posesivno-opsesivna. ne više.
...
pjesma koju sam napisala pred par minuta
evo:
SUNČANI SIJEČANJ (21.1.2008)
I.
Kao što vjetar do mene nosi
miris zelenila
što ostaje u kosi,
kao u bujici
naviru mi rime
umjesti na proljeće,
jedne tople zime.
Nakon mnogih sivih godina
kad padale su kiše
napokon imali smo bijeli Božić,
a poslije toga- ništa više...
niti jedne pahulje,
niti jedne sige nakon Silvestrova,
a sad kad sjedim pokraj prozora
znam nisam ih ni tražila.
Nakon olujnih noći
u kojima jastuk mi bješe natopljen suzama
sada gledam zalazak sunca
ne žaleći za prošlim vremenima.
Jer ovaj ga put ne gledam sama,
žaleći
što tu ljepotu nemam s kime podijeliti.
Ne žalim za nekad
kada sam svojoj ljubavi htjela Zagreb u sumrak pokazati,
jer sada dok gledam u ružičaste obrise
pored mene sjediš ti.
II.
I kao niodkuda:
Sunčani dani.
biljke su zbunjene,
a proljeće rani.
I ljudi kažu "čudo!"
van bez jakne usred zime.
što još jučer padala je kiša
dovoljno je čudno samim time.
III.
Eh, sada moram ići
moj me dragi zove
možda da mi još i danas
ispuni sve snove.
Zato ne mislite
da ponestaje mi rime,
još samo jedno da vam kažem:
Ja znam tajnu tople zime!
