|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
frustracije i zaključci.
puklo me. mrzim, i to zaaaista mrzim kad se to dogodi ali puklo me. i ne mogu si pomoći.
danas, nakon što sam pogledala "knocked up" s frendicom, sam postala gotovo uvjerena da u životu nisam vidjela da pokraj mene prođe toliko ljudi koji se drže za ruke u toliko malo vremena. i to ne samo u kinu već i po svim ulicama dalje, dok sam otpratila prijateljicu do kuće pa otišla doma. bilo ih je toliko da sam požalila što nisam na početku počela brojati jer sam uvjerena da bi brojka bila impresivna.
...*sigh*.
opet sam pričala s ljudima u svojoj glavi (nije ono što mislite).
u svakom dijelu mog života, uvijek sam raspravljala sama sa sobom, otvorila se svim tabuima i pričala o stvarima koje me ZAISTA zanimaju. ali pošto je to koliki-toliki dijalog, moram imati sugovornika. sugovornika s licem, nekoga tko će reagirati na ono što kažem.
i uvijek je moj sugovornik imao lice, lice osobe na kojoj se temelji ostvarenje mojih želja, moj mali svijet. moja trenutna najveća ljubav, kakve god ona vrste bila.
kao što se može pretpostaviti, lice te osobe se promijenilo nekoliko puta tokom moga života. ono što je zaista zabrinjavajuće je kad se zateknem govoreći nikome, čak i u VLASTITOJ GLAVI. tada u meni nastane košmar i dok napokon dijelujem u neku ruku neovisno o ičemu osim sebi, postižući sve postavljene ciljeve jer ne postoje zapreke na putu prema njima (zato što ne tražim ništa sa strane), jer ne postoji ništa njima kontradiktivno, druga mala osoba koja mi stoji na ramenu, iznutra sam prazna, puna harmonije i prazna mislima. dok napokon izgledam fenomenalno jer ne postoji nitko tko bi rekao drugo mišljenje o mojoj vanjštini, zapravo me ni nije briga, jer se osjećam plastično i........nestvarno.
uglavnom, da se vratim na prvobitnu temu, samozadovoljno sam shvatila s kime ja to zapravo "razgovaram" u zadnje vrijeme, sretna jer znam što to znači.
postoji toliko toga što mu želim reći, stavovi koje želim iznjeti, otkriti pokoju tajnu...
a tek stvari koje bih voljela pitati!
e tu je caka kod ljudi koji fizički nisu s vama. oni mogu reagirati, ali to bih bila samo ja, poput jedinca u ogromnoj sobi punoj igračaka.
voljela bih znati što ti pravi ljudi od krvi i mesa imaju za reći.
ali zašto je (za mene) tako teško jednom se naći u situaciji gledajući tu osobu u oči, na pravoj temi, bez ikakvih tenzija ili oklijevanja?
možda zato što ta osoba ispunjuje moje najintimnije želje samo radi sebe same, ali je zapravo ne zanima što imam za reći?
ili zato što će sve poslušati, upamtiti i zloupotrijebiti bez da te riječi zapravo ikada dopru do nje?
možda zato što osoba nema interesa za mene na taj način, jer super je ono što imamo i nemojmo to kvariti?
.......................................................................................................
zato što se toliko bojim reći nešto glupo (što će prouzročiti da Osoba shvati koliko sam ja sama zapravo glupa i jednostavno ne vrijedna njene pažnje), toliko smišljam svoj govor i kritički izbacujem dijelove koji mi se ne sviđaju sve dok ne ostane-ništa?
ništa od ovoga što govorim samo za sebe, što izgaram od želje reći Osobi, nije sigurno jer me ostavlja izloženom takvu kakva jesam.
za curu koja se ne šminka jer smatra da sebe ne možemo dovijeka skrivati od ljudi prilično sam licemjerna.
nikad nisam podnosila ljude koji su me podsjećali na mene samu, na neku moju manu. NIKAD.
uvijek sam mrzila kada iz mog nastupa ljudi izvuku točan zaključak o meni. nikad ga nisam prihvaćala.
konstantno bih se branila od toga, najveća mi je uvreda (kada se radi o mojoj osobnosti) kada netko istakne moju stvarnu manu za koju sam se toliko trudila da ne procuri u vanjski svijet.
zato se moj razgovor s osobom do čijeg mi je mišljenja najviše stalo svodi na glupiranje (laganje, zataškivanje istine o sebi, kako bih saćuvala vlastitu ahilovu petu), na napadanje (jer napad je najbolja obrana), na izazivanje ( potrebno je poduzeti sve mjere opreza, ne možeš izgooglati postoji li mogućnost da ti ta Osoba slomi srce).
ovo je post posvećen mojoj Osobi.
volim te
