svijet mašte...snova...

*** *** ***
stoji sam sa pismom u ruci
gledam u prošlost...
ruševine koje si mi ostavio,
tvoj lik koji neprestano lebdi
tu negdje oko mene...
ja te taržim,
dozivam te pjesmom
ali tebe nema...
*** *** ***
stalno me progone tvoje riječi,
koje si napisao na listu papira,
pa se pitam? i pitam?
jeli to istina?
drhtim..
možda je istina...
*** *** ***
da voliš me,
jako...
pa se pitam?
kako,
kad si za mene samo zvijezda nebeska
daleka, neuhvatljiva,
jedva vidljiva oku mom...
*** *** ***
volim te, to znaš
za mene daleko,
srcu preblizu,
oku nevidljiv,
usne te moje zovu...
dođi mi moj dragane...
*** *** ***
*** *** ***

Noćas...

Noćas čemo dušo zajedno slaviti, sve što smo toliko željeli. Znam, tebe nema tu, san' već ne postoji sada si dio mene. A ja' ja smišljam ljubav za tebe, zamišljam da si uvjek tu kraj mene, osječam tvoje ruke, usne kako me ljube. Nježno, polako kao da se boje, kao da sam istkana iz sna i kad se probudiš da mene neće biti.
Toliko je hladna ova noć, mirna bez daška vjetra, blažena noć, a još blaženi si ti. Tu u mom snu, jer ja sanjam san, nas dvoje isprepeleteni u jedno. Sretna sam, udišem mirise naše ljubavi, tako da niti ne osječam ovu hladnu noć.
Približi s zaljubeniće moj' bliže meni, da u tvojoj kosi prošaranu nitima mjesečine spletem blaženi san. Budi mi nježan i sve zajedničke trenutke spleti u jednu pjesmu, koja će nas noćas odvesti u snove iz kojih se probudimo sretni...

Usnama si mi zatvorio usta, nježnim poljupcem. Prsti su ti šetali niz mojih leđa, milujući me neprestano. Tvoje usne klizile niz moje tijelo, šaputao si mi nježne riječi koje nisam razumjela. Moji prsti su sami od sebe krenuli put tvojih grudi, igrajuči neku svoju igru, istražujući svaki dio tvoga tijela. Svaki pokret tvog mišića koji je vibrirao pod mojim dodirom, i dovodio te do ludila.
U tom trenutku vladala je savršena tišina, samo se čulo naše uzbuđeno disanje. Oboje smo osječali da smo miljama udaljeni od cijelog svijeta, i ne postoji nitko, samo mi. Žudnja koja se budila u nama nadjačala je sve ostale osječaje. Postala je previše stvarna i nismo joj mogli više odoljeti.
Svaki tren ruke mi se vračaju k tebi.Tebi voljeni moj, ne prođe ni jedan dan, da moje misli ne krenu putem k tebi. Što to sad znači, kaži mi ako znaš, odgovori? Pitam se stalno, voliš li sjećanja na naša milovanja, voliš li možda mene? To sve neznam, znam samo da mi užasno nedostaješ, i onaj titraj tijela tvog.

Kad bi mogla:
Vjetar bi naučila da šapuće tvoje ime...
Sunce bi me milovalo kao tvoj dlan...
Cvijeće bi mirisalo na tvoje tijelo...
Tada bi bio svugdje oko mene...

Dva srca...

Dva srca što žive u mojoj duši,
ti znaš ta dva srca,
što žive u mojoj duši.
Zajedno kucaju,
sve do kraja svijeta...

Samo ti...

Samo ti možeš biti,
tako tužna, tako bolna,
velika i gora...
Samo ti možeš beskrajno da trpiš,
patiš,
voliš,
ljubiš
i ćutiš...

Ne idi...

Ne idi na ulicu, ne gledaj mladiće,
već idi u goru i čuvaj kozice...
A kad vidiš goluba, kako gorom leti,
pozdrav ti šaljem, pa se mene sjeti...
&

poljubac je lak, a suza teška
kad se moraš rastati s voljenog mjesta...
*
poljubac teče tok, tok, tok...
ja te ljubim cmok, cmok, cmok...
*
vratit ću se jedng dana,
kad postanem prava dama...
*
mi smo se sreli zavoljeli,
morali rastati...
jer ljubav razdvaja one koji se vole..
*
sliku tvoju ljubim,
šapčem tvoje ime...
vjetar nosi riječi, ne zaboravi me...
*
reci ljubavi dal me voliš,
reci ljubavi dal smo zaista sretni....
*
ne plači dragi, ne plači mili,
rađa se novi dan, pa će i ljubav naša...
*
ljubio si moju kosu plavu,
želio si zvijezdu sjajnu...
*
kad mjesec obasja prozor tvoj,
po najsjajnijoj zvijezdi ja ti šaljem pozdrav svoj...
*
reci istinu da znam,
dali ću ti i poslije svega biti tako draga..
*
bili smo luckast par,
mada već prošla stvar,
sada još volim te,
odbacimo gluposti sve...
*
ima jedan cvijetak, al ne znam mu ime,
mislim da se zove ne zaboravi me...
*
koliko se sunce oko zemlje okreće,
toliko Ti želim ljubvi i sreće...
*
vidiš sve te više volim,
svakog dana, svakog jutra,
danas više nego jućer,
a mnogo manje nego sutra...
*
blizu, a opet tako daleko,
smrzavam se u okružju, u koji me utapaš...
*
ne želiš kraj, mada je tu,
među nama stvara se jaz i bljedi sjaj,
ne želiš kraj, teško je znam,
al idi nedaj, nedaj....

LJubav je kao delfin,
što se obasjan mjesečinom,
kupa u bezbrojnoj toplini tvojih očiju...
Zato, i zato nikad ih nemoj zaklopiti,
jer kažu da delfini umiru u tami...