svijet mašte...snova...

Volim da te diram,
da te gledam,
da te nerviram,
da ti mozak ispiram,
da te mazim i pazim,
razmazim...
Ne volim da te molim,
ali, volim da te volim...

Ponekad malo plačem..
jer, sječam se svakog trena,
i sve što smo sanjali skupa
kako zamišljali curicu,
kako zamošljalo sina...
Ponekad malo plačem...
jer me to boli..
I pitam se zašto,
ponekad malo plačem...
jer tako je moralo biti..

tražim te, volim te,ali tebe nema,
nema te da me vidiš u ovim kišnim danima..
slomljenog srca što te čeka..
živimo odvojenim zidom šutnje,
tajanstveni jadan drugom
nepovjerljivi...
tješim se,
i pomisao na ono nekoliko trenutaka,
koje smo proveli zagrljeni....
osječam se tako usamljeno,
ali sa malom iskricom nade
dače to proči..
o kako bi željela da si sada tu...
i znaš volim te...

Ne žali za onim za što je prošlo, ne čezni za onim što ne može biti,
ne boj se onog što treba doći, ako je tužno, jednom će proći....

Jednom bio dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca čavao u ogradu.

Prvog dana dječak je zakucao jako puno čavala u ogradu. Tijekom sljedećih mjeseci on je naučio da kontrolira svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjio. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije ukucao ni jedan čavao u ogradu i da tokom cijelog dana nije pobijesnio. Rekao je to svome ocu, a otac mu je rekao da svakog dana kad uspije kontrolirati svoje ponašanje, da iz ograde isčupa po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednog dana dječak je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao: " Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smješiš, ohraburju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da slušaju, da podijele svoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvjek im je srce otvoreno za tebe."

Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih. pošaljite ovu pričicu svakom koga smatrate prijateljem. Čak i da je pošaljete nazad onome od koga ste je dobili. Ako Vam se poruke vrate, znaćete da imate krug prijatelja. I hvala Ti prijatelju da je ova pričica došla do mene, sad sam bogatija u duši.

Ti si moj prijatelj i ja sam time počašćena!

Molim te OPROSTI MI ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.

svaki put kad te
dotaknem osjetim
klecaj u koljenima
i oduzimaš mi dah...
miris tvoj me opija
i ja ostajem bez rijači,
na krilima tvojim
nema kraja sreći...

mala kap
čista i slana
izdajnička niz lice je pala..
pala na moj dlan,
tiho mi kazala
da tuga je nastala,
jer sama je ostala....