Jednom bio dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca čavao u ogradu.
Prvog dana dječak je zakucao jako puno čavala u ogradu. Tijekom sljedećih mjeseci on je naučio da kontrolira svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjio. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.
I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije ukucao ni jedan čavao u ogradu i da tokom cijelog dana nije pobijesnio. Rekao je to svome ocu, a otac mu je rekao da svakog dana kad uspije kontrolirati svoje ponašanje, da iz ograde isčupa po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednog dana dječak je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao: " Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smješiš, ohraburju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da slušaju, da podijele svoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvjek im je srce otvoreno za tebe."
Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih. pošaljite ovu pričicu svakom koga smatrate prijateljem. Čak i da je pošaljete nazad onome od koga ste je dobili. Ako Vam se poruke vrate, znaćete da imate krug prijatelja. I hvala Ti prijatelju da je ova pričica došla do mene, sad sam bogatija u duši.
Ti si moj prijatelj i ja sam time počašćena!
Molim te OPROSTI MI ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.
Post je objavljen 06.08.2005. u 09:18 sati.