svijet mašte...snova...

srijeda, 28.09.2005.

Papir...

*** *** ***
stoji sam sa pismom u ruci
gledam u prošlost...
ruševine koje si mi ostavio,
tvoj lik koji neprestano lebdi
tu negdje oko mene...
ja te taržim,
dozivam te pjesmom
ali tebe nema...
*** *** ***
stalno me progone tvoje riječi,
koje si napisao na listu papira,
pa se pitam? i pitam?
jeli to istina?
drhtim..
možda je istina...
*** *** ***
da voliš me,
jako...
pa se pitam?
kako,
kad si za mene samo zvijezda nebeska
daleka, neuhvatljiva,
jedva vidljiva oku mom...
*** *** ***
volim te, to znaš
za mene daleko,
srcu preblizu,
oku nevidljiv,
usne te moje zovu...
dođi mi moj dragane...
*** *** ***
*** *** ***

Noćas...

Noćas čemo dušo zajedno slaviti, sve što smo toliko željeli. Znam, tebe nema tu, san' već ne postoji sada si dio mene. A ja' ja smišljam ljubav za tebe, zamišljam da si uvjek tu kraj mene, osječam tvoje ruke, usne kako me ljube. Nježno, polako kao da se boje, kao da sam istkana iz sna i kad se probudiš da mene neće biti.
Toliko je hladna ova noć, mirna bez daška vjetra, blažena noć, a još blaženi si ti. Tu u mom snu, jer ja sanjam san, nas dvoje isprepeleteni u jedno. Sretna sam, udišem mirise naše ljubavi, tako da niti ne osječam ovu hladnu noć.
Približi s zaljubeniće moj' bliže meni, da u tvojoj kosi prošaranu nitima mjesečine spletem blaženi san. Budi mi nježan i sve zajedničke trenutke spleti u jednu pjesmu, koja će nas noćas odvesti u snove iz kojih se probudimo sretni...
- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #