san
23.07.2007., ponedjeljak
Mačak spava, držmo fige i pokucajmo u drvo!
|
Pozdrav svima! Dugo me nema na blogosferi zato što su se ponovno zaredali tereni... Malo vamo, malo tamo, na našem brodiću po cijele dane na suncu... Ljudi običavaju reći „kako super, na moru ste, plovite i ja bi tako radio“, ali vjerujte mi nije to baš tako idilično. Sve ima svojih mana i prednosti. Ima dana i terena kad jedva stignemo na wc, a ručamo maltene s nogu. Druga stvar je što sam se nešto razbolio. Na rutinskom pregledu našli su mi krvi u mokraći. Nije me to previše zabrinjavalo, ali unatrag dva/tri tjedna počela me i glava boljeti te sam često imao temperaturu. Najprije sam mislio da imam povišenu temperaturu samo kada se preko dana iscrpim, ali ovog vikenda nisam ništa radio i opet nisam mogao navečer izbjeći 37,5. Sada već sve to skupa predugo traje i ja sam odlučio bojkotirati daljnje terene i posvetiti se zdravlju. Od sutra sam na bolovanju i na pretragama, pa bumo vidili. Doma je inače sve super. Mačak sve bolje hoda, samo što mu se previše žuri pa najčešće zbog toga završi na guzici :o). Ustane se sam usred prostorije, stavi ručice ispred sebe i sam se sebi smije i hoda. Hoda kao neki pijanac, leluja lijevo desno, no kad se skoncentrira i smiri onda hoda jako lijepo. Nisam siguran jesmo li ga do sada uspjeli fotografirati (uspjeli smo ga snimiti) jer mu se uvijek divimo i smijemo, ipak nisu to trenuci koji traju dugo, to je tek par koraka, recimo do deset. Stan nam je sve manji jer se gomilaju igračke, a sve su zanimljivije vece igračke. Mačak je počeo obožavati motore i svakoga dana mora sjesti na vespu ili motor od nonića i onda uzme jednu ručku, jer do obje ne stigne, i radi „brrrrrm, brrrrm“. Mi umiremo od smijeha jer nitko ga nije učio da oponaša motor, a nema ni tjedan dana da se plašio istih. Sada čim vidi skuter ili neki motor „to“ ili „daj“. Vjerovali ili ne, ali naše malo biće već jedno četiri noći SPAVA! Možete li to vjerovati? Mi još ne, ali činjenica je da smo se premjestili na spavanje u stan u prizemlje gdje je temperatura mnogo ugodnija nego u našem stanu na katu i Najdraža ga je prestala dojiti noću, do 5 ujutro – nema ništa, i on sada već mnogo bolje spava. Nadajmo se da će to potrajati i ubuduće. Sada je počeo obožavati ići na more i biti u vodi. Ima loptu, kolut, dinosaura, kanticu, sve šta jedno razmaženo derište može imati – dobro da smo kupili kangoo ;o). Na plaži je pravi mali nasilnik jer napastvuje drugu djecu, ali iz dragosti. Voli grliti drugu djecu i družiti se s njima, ali to često pokazuje čupanjem ili nasilnim grljenjem što zna rasplakati i djecu stariju od njega. Imao je već i avantura gnjurenjem, ali ništa to njega ne uzbudi previše. Jednostavno obožavamo to naše malo bićence :o)) |
- 13:22 - Komentari (13) - Isprintaj - #
13.07.2007., petak
MAČAK JE PROHODAO!!!!
|
Jučer sam cijeli dan proveo na dosadnom terenu i kad smo se dovoljno približili obali da uhvatim signala, dođe slijedeća poruka: "Hej Lj, kako si nam? Mikic spava, bili smo s nonom na kupanju i opet naravno usli u more  (to je zato sto kad sam ja s njima na moru Mačak se uglavnom ne želi kupati već samo voziti na bajsu, op. moja). popodne je napravio vise puta 2-3 koraka sam u igri! stigao je kalup za kruh, noni treba dati 200 kn. volim te  "Ja presretan, vracam poruku i onda me nazove Najmilija koja jos nije bila legla. uglavnom Mačak je više puta hodao po nekoliko koraka od jednog do drugog objekta, bez da ga je itko zvao ili mamio, covjeku je jednostavno trebalo, a nije mu se dalo sagnuti da puže  .Jutros prije posla on se držao za kauč, a ja sam sjedio na podu malo dalje i pozvao sam ga da dodje k meni, pustio se i došao na svoje dvije male debele nožice  . Ponavljam da je to tek par koraka, ali mi smo se službeno dogovorili i proglasili da je Mačak jučer prohodao sa 10,5 mjeseci  .BRAVO SINE!!! |
- 13:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #
11.07.2007., srijeda
|
„Tko je došao? Vidi tko je došao! Tata!“ – reče mama. „E, eeeeeee...!“ – reče sin, i počne tapkati koljenima po stanu i bježati lijevo desno ili se zaleti do tate i oće da ga dignem. Kada ga podignem onda mi krene pokazivati po stanu „E. Ee!“, kao da mi prepričava što se sve danas desilo... Ponekad kad ga počnemo maziti on se samo ukoči, niti se miče niti išta guguće, samo čeka i uživa, par sekundi i onda bris. A, kad mu je potrebno njege onda se sam legne kraj nas i čeka da ga pomazimo, nije mu potrebno puno, samo par sekundi :). Par dana je bila dobra igra sa kadicom u kojoj smo ga prije kupali. Nekako je dospjela do dnevnog boravka i postala igračka. Kako se Mačak sada penje po svim stvarima do kojih dospije nogom, a jako je gibak, igra se sastojala u tome da u kadu uđe i izađe, sam. Svaki put kad bi uspio i sjeo u kadu, mi bi morali pljeskati i veseliti se, a on bi sam sebi pljeskao i vikao od radosti. Kad bi izašao, ista stvar. Jednom sam mu tako držao kadicu, ali nisam ga pratio pogledom i kad je ušao on se počne veseliti, ja ne reagiram, on meni „eeee!“ ja ga pogledam, i onda udri u veselje i pljeskanje! Sada ga kupamo u tuš kadi. On i mama unutra na tuširanje, ja vani čekam princa sa ručnikom i zabavljam ga kroz staklo kuš kade. Kada se treba oprati kosica, onda su to suze... kada je samo ispiranje znoja onda se to obavlja u lavandinu. Ponekad je sve kul i smijeh, a ponekad su to opiranja i suze... Kada Mačak nešto jede, svakako to želi podijeliti s drugima. Ne samo s mamom i tatom, sa svim ljudima koji su mu OK. Jutros ispraćaju oni mene na posao i sretnemo nonu na donjem katu. Mačak je grickao keks. „Daj noni keks“ reče otac, „ma neće nona keksa“ reče nona, a Mačak ispruži ruku i keksom na nonu, prije nego se snašla keks je već bio noni na usnicama i Mačak ne odustaje dok nona nije gricnula. „Vidiš da nona voli kekse“ :o). Bio bi to gotovo savršeni život da se noću spava... |
- 15:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
04.07.2007., srijeda
Hodalica
|
Evo me napokon nakon terena i terena... Već mi je dosta ovog posla i stalnog iščekivanja dobrog mora da bi se moglo otić na dosadni teren. A i sve skupa nema nekog smisla, stvarno je vrijeme da promijenim posao... I dok sam ja bio na terenu i pržio se na suncu te pretakao vodu iz šupljeg u prazno, naš Mačak je navršio 10 mjeseci. Malo se zaokružio, ali nije debela beba, mora čovjek nabaciti koju kilu i ojačati noge da bi mogao hodati. A, hodanje iščekujemo iz dana u dan. Sada već stoji sam bez problema, samo ako mu se hoće i ako mu treba da nešto uhvati s obje ruke. Ukoliko ga mamimo može napraviti i jedan korak, mali za čovječanstvo, ali za našu malu obitelj toliko veličanstven, grandiozan, toliko velik i lijep :). Mada nam je puna kuhinja raznih papica koje Mačak obožava, Najdraža mu svaki dan kuha nešto „domače“, povrće iz vrta, ukusne juhice, malo domaće koke ili potkoljenice – mmmm, ali Mačak to najradije ne bi jeo, on bi baš ono što jedemo i mi! Pa kad je tako, mi mu to i damo. A, ako mi jedemo, onda je to sigurno fino pa jede i on. Najprije malo s mamom, pa kada dođe tata doma onda i s tatom, svakog treba ispratiti jer nije lijepo jesti sam :). Ono što me u svemu tome jedino nervira je što sam pije i uvijek kada završi piti bocu baca na pod. U stanu je to još ok, ali kada smo vani on ju isto baci... Prije sam ju hvatao u zraku jer bi ju samo ispustio, ali sada je malo snažniji pa ju baš odbaci. (digresija) Danas je nešto oblačno pa dosadni turisti misle da se ne smiju/mogu kupati. Kad su takvi dani onda svi pohrle u gradove, promet kolabira, grad je prepun, normalni radni narod jedva stigne kupiti marendu ili popiti kavu... Turisti samo lunjaju gore-dolje u potrazi za nečim, a niti sami ne znaju čime, naoružani kamerama i foto-aparatima... Nije ni čudo što mi koji se ne bavimo turizmom i od njega nemamo direkte koristi ne volimo sezonu... (kraj digresije) Kako je Mačak već velik i kako počne vrištiti čim ga sjednemo u sjedalicu u autu, a to je ona gdje mora leć i gleda u ništa, odlučili smo mu kupiti lijepu visoku sjedalicu u kojoj će moći gledati kroz prozor. Tako je prošli tjedan dobio ultra sjedalicu. Naravno da je prva reakcija bila vrištanje i opiranje, ali već u drugoj vožnji, nakon vrištanja naravno, počela mu se sviđati vožnja u novoj sjedalici. Toliko mu je bilo dobro da kad je trebalo izać, nije htio :). Još bolje je bilo u TL-u gdje smo kupovali sjedalicu. Mama je uočila neki veliki kao kamion gdje Mačak može sjesti i nogama se gurati o pod i voziti, ili još bolje vježbati hodanje držeći se za nj. Čim ga je Mačak ugledao, u trgovini, prilijepio se za njega i počeo „voziti“, makar je bio u kartonu. Odlučili smo ga kupiti, ali bilo kakvo odvajanje djeteta od kamiona rezultiralo je vriskom i plačom. Ne možeš djetetu od 10 mjeseci objasniti da je igračka plaćena i da će ju doma voziti... Ipak smo nekako uspjeli izaći iz dućana i umiriti dijete, voziš ga u kolicima – zajedno sa kamionom... Kad smo došli doma bio je to pravi šou. Kamion bez kartona ide brzo, a Mačak se drži za njega, po strani, i hoda. I tako cijeli dan njih dvoje „plešu“ po kući gore dolje, a kamion naravno vodi ples :)). Bilo je tu i padova i sudara i svega, ali ne koliko i radosti i smijeha. Kamion je postao najdraža i gotovo ekskluzivna igračka, barem na dva dana. Sada se „bojimo“ da će nam dijete hodati postrance, kao što hoda sa kamionom :), kao rak :o))). Moram se malo pohvaliti i spomenuti kako se Mačak veseli kada dođem doma s posla. Najmilija me čuje i kaže „tko je to došao?“ ili nešto slično, a Mačak odmah počne gledati prema vratima tko je došao. I kad me vidi „dum dum dum dum“ puzanje do tate, vriska, mahanje rukama i ples, smijeh, radost i veselje!!! A, ja.... svemir... Onda ponekad kad ga uzmem zna me zagrliti i priviti mi se oko vrata tako nježno... Mamica je ponekad ljubomorna, ali ona to najmanje mora bit jer čim izađe iz kuće Mačak ju krene tražiti ili se da u plač... Zato kada ide negdje iz kuće onda ju ispratimo da vidi da je otišla i da se ne „sakriva“ po kući, inače ju traži po cijelome stanu... Ima još toga za pisat, kao npr. novosti iz kupaone i nove metode kupanja, ali ostavljam to za slijedeći put. Za kraj vam stavljam dvije fotke da vidite kako sam morao Mačku privezati glavicu na bajsu jer su mu onako uspavanom kičmica i vrat patili... Ukoliko se nađete u sličnoj situaciji ovo nije tako loše, ali daleko bolje je stati, izvaditi dijete iz stolice i pustiti ga da si na miru odspava. Tog puta mi nismo mogli...
|
- 12:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Lipanj 2010 (1) Ožujak 2008 (2) Veljača 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (4) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Travanj 2007 (6) Ožujak 2007 (2) Rujan 2006 (4) Svibanj 2004 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Rodio se Nikola! 28.08.2006.
Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote! sin moj, dobro nan doša na svit! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||