san
04.07.2007., srijeda
Hodalica
|
Evo me napokon nakon terena i terena... Već mi je dosta ovog posla i stalnog iščekivanja dobrog mora da bi se moglo otić na dosadni teren. A i sve skupa nema nekog smisla, stvarno je vrijeme da promijenim posao... I dok sam ja bio na terenu i pržio se na suncu te pretakao vodu iz šupljeg u prazno, naš Mačak je navršio 10 mjeseci. Malo se zaokružio, ali nije debela beba, mora čovjek nabaciti koju kilu i ojačati noge da bi mogao hodati. A, hodanje iščekujemo iz dana u dan. Sada već stoji sam bez problema, samo ako mu se hoće i ako mu treba da nešto uhvati s obje ruke. Ukoliko ga mamimo može napraviti i jedan korak, mali za čovječanstvo, ali za našu malu obitelj toliko veličanstven, grandiozan, toliko velik i lijep :). Mada nam je puna kuhinja raznih papica koje Mačak obožava, Najdraža mu svaki dan kuha nešto „domače“, povrće iz vrta, ukusne juhice, malo domaće koke ili potkoljenice – mmmm, ali Mačak to najradije ne bi jeo, on bi baš ono što jedemo i mi! Pa kad je tako, mi mu to i damo. A, ako mi jedemo, onda je to sigurno fino pa jede i on. Najprije malo s mamom, pa kada dođe tata doma onda i s tatom, svakog treba ispratiti jer nije lijepo jesti sam :). Ono što me u svemu tome jedino nervira je što sam pije i uvijek kada završi piti bocu baca na pod. U stanu je to još ok, ali kada smo vani on ju isto baci... Prije sam ju hvatao u zraku jer bi ju samo ispustio, ali sada je malo snažniji pa ju baš odbaci. (digresija) Danas je nešto oblačno pa dosadni turisti misle da se ne smiju/mogu kupati. Kad su takvi dani onda svi pohrle u gradove, promet kolabira, grad je prepun, normalni radni narod jedva stigne kupiti marendu ili popiti kavu... Turisti samo lunjaju gore-dolje u potrazi za nečim, a niti sami ne znaju čime, naoružani kamerama i foto-aparatima... Nije ni čudo što mi koji se ne bavimo turizmom i od njega nemamo direkte koristi ne volimo sezonu... (kraj digresije) Kako je Mačak već velik i kako počne vrištiti čim ga sjednemo u sjedalicu u autu, a to je ona gdje mora leć i gleda u ništa, odlučili smo mu kupiti lijepu visoku sjedalicu u kojoj će moći gledati kroz prozor. Tako je prošli tjedan dobio ultra sjedalicu. Naravno da je prva reakcija bila vrištanje i opiranje, ali već u drugoj vožnji, nakon vrištanja naravno, počela mu se sviđati vožnja u novoj sjedalici. Toliko mu je bilo dobro da kad je trebalo izać, nije htio :). Još bolje je bilo u TL-u gdje smo kupovali sjedalicu. Mama je uočila neki veliki kao kamion gdje Mačak može sjesti i nogama se gurati o pod i voziti, ili još bolje vježbati hodanje držeći se za nj. Čim ga je Mačak ugledao, u trgovini, prilijepio se za njega i počeo „voziti“, makar je bio u kartonu. Odlučili smo ga kupiti, ali bilo kakvo odvajanje djeteta od kamiona rezultiralo je vriskom i plačom. Ne možeš djetetu od 10 mjeseci objasniti da je igračka plaćena i da će ju doma voziti... Ipak smo nekako uspjeli izaći iz dućana i umiriti dijete, voziš ga u kolicima – zajedno sa kamionom... Kad smo došli doma bio je to pravi šou. Kamion bez kartona ide brzo, a Mačak se drži za njega, po strani, i hoda. I tako cijeli dan njih dvoje „plešu“ po kući gore dolje, a kamion naravno vodi ples :)). Bilo je tu i padova i sudara i svega, ali ne koliko i radosti i smijeha. Kamion je postao najdraža i gotovo ekskluzivna igračka, barem na dva dana. Sada se „bojimo“ da će nam dijete hodati postrance, kao što hoda sa kamionom :), kao rak :o))). Moram se malo pohvaliti i spomenuti kako se Mačak veseli kada dođem doma s posla. Najmilija me čuje i kaže „tko je to došao?“ ili nešto slično, a Mačak odmah počne gledati prema vratima tko je došao. I kad me vidi „dum dum dum dum“ puzanje do tate, vriska, mahanje rukama i ples, smijeh, radost i veselje!!! A, ja.... svemir... Onda ponekad kad ga uzmem zna me zagrliti i priviti mi se oko vrata tako nježno... Mamica je ponekad ljubomorna, ali ona to najmanje mora bit jer čim izađe iz kuće Mačak ju krene tražiti ili se da u plač... Zato kada ide negdje iz kuće onda ju ispratimo da vidi da je otišla i da se ne „sakriva“ po kući, inače ju traži po cijelome stanu... Ima još toga za pisat, kao npr. novosti iz kupaone i nove metode kupanja, ali ostavljam to za slijedeći put. Za kraj vam stavljam dvije fotke da vidite kako sam morao Mačku privezati glavicu na bajsu jer su mu onako uspavanom kičmica i vrat patili... Ukoliko se nađete u sličnoj situaciji ovo nije tako loše, ali daleko bolje je stati, izvaditi dijete iz stolice i pustiti ga da si na miru odspava. Tog puta mi nismo mogli...
|
- 12:51 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Lipanj 2010 (1) Ožujak 2008 (2) Veljača 2008 (1) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Srpanj 2007 (4) Lipanj 2007 (4) Svibanj 2007 (6) Travanj 2007 (6) Ožujak 2007 (2) Rujan 2006 (4) Svibanj 2004 (1) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Rodio se Nikola! 28.08.2006.
Ujutro oko 10:30 me zove Treća najbolja supruga na svijetu (Najbolja supruga na svijetu je ona od Kisona, Druga najbolja supruga na svijetu je ona od Prodana iz lokalnih dnevnih novina, a onda je moja Treća!), dakle nazove me na posao i kaže oćeš doć doma? ponekad dođem doma na marendu ili kako bi zagrepčani rekli gablec. ne, odgovorim ja, ošo sam sa biciklom, pa mi se ne da... ma ne dođi, kaže ona, prkrvarila sam. aaaa, pa šta ne rečeš TNSNS! kad sam došao doma nismo znali što bismo. krvarenje nije bilo obilno, trudovi mali i neregularni, prije par dan smo bili kod liječnika koji je rekao, ma nećete vi još roditi, niste otvorili ni milimetra, a i termin je trebao biti 01.09., sorry 02., zove TNSNS riječko rodilište, željela je porođaj u vodi pa smo već i bili na pregledu kod njih, zove rijeku i oni kažu, ako mislite da ćete rodit -dođite. a kako da zna kad nije nikad prije rodila?!? ako sumljate odite do svog ginekologa! ma, kazem ja, napravit ćemo kako hoćeš, ali odimo mi u rijeku pa ćemo vidit! i mi uzmemo već pripremljenu torbu i odemo za rijeku. trudovi su bili tu, ali kratki, neregularni, preučestali--totalno netipično! u rijeci su je odmah primili, moram reć da je svo osoblje (osim jedne sestre) bilo izuzetno ljubazno i susretljivo, puno razumjevanja, HVALA VAM! rekli su da može rodit za par sati, a može i za dva dana! može ić doma ako želi, ali samo ako potpiše. TNSNS se mislila oće doma, a ja kažem, NE MOŽE! ostaješ ovdje na promatranju 2/3 sata pa ćemo vidjet. dobro da je ostala. ubrzo su počeli sve jači bolovi. nisu pomagali ni lopta za skakanje, ni vježbe na strunjači. mene su izbacili iz predrađaone, to je bila ona zločesta sestra, usput i debela!, pa sam ja otišao nešto jesti. sestre su sa doktorom postavljale oklade kada će rodit, onako iz fore i jedna je sestra rekla oko ponoći, a doktor "neće prije 2, 3 sata u noći". ja sam bauljao rijekom, platio prisustvovanje na porodu (to vas košta 300 kn) i čekao, čekao, čekao... u čekaonici sam upoznao zanimljive buduće tate i izmjenjivali smo priče... jedni su bili sa lošinja i žena je rodila te noći, a trebala je tek 21.09. tata je bio ful uzbuđen. na trajektu nije bilo mjesta pa je došao sa onim kasnije, supruga je došla sa ambulantom , a za njih ima uvijek mjesta. donio joj je odječu, sve u naručju, jako simpatičan momak, a ne znam mu ni ime.. kasnije ih nisam vidio, ali čini mi se da je sve bilo ok! super! drugi su došli, nakon 4 sata vožnje sa raba. stari lisci imaju vec dvoje djece i čekaju treće. sve cool, ženu su pregledali i rekli da se vrate za 10 dana. nadam se da su do sada dobili prekrasno dijete. na kraju sam ja ostao sam u čekaonici. rabljani su ošli, ovaj sa lošinja je ošo na porođaj, a mene TNSNS nije htjela. nažalost SIN MOJ usro si se u mami i plodna voda nije bila bistra već mutna. u bolnici nisu željeli riskirati i nisu dali da TNSNS rađa u vodi. kako se nije otvarala i jako ju je boljelo htjeli su joj dati drip i epiduralnu. na kraju su joj dali drip, makar je ona još prije potpisala da ne želi ni jedno niti drugo, ali kasnije nije bilo prigovora za dobro i majke i djeteta. rađala je na stolu, a ja već obučen u sterilnu odječu sam bio spreman za ući. TNSNS je u zadnji čas rekla da me ne želi na porodu zbog jakih bolova, i poslali su me van, ispričali se, ona debela je rekla da si moram dovesti malo suprugu u red, vratili mi novce i ja sam čekao. malo mi je žao da nisam bio na porodu, ali ako je ona tako htjela, nemam ništa protiv. na kraju epiduralnu nije dobila jer je anesteziolog kasnio a ona se u sat vremena fes otvorila! rodila je bolno, kako je kasnije rekla " mislila sam da boli, ali nisam mislila da boli toliko"! ja sam čekao na hodniku sam i ponavljao si "sve će biti ok, sve će biti ok..." bojao sam se jer nisam točno znao koje posljedice nosi to što se mali N pokakao. oko pola noci, vjerovatno malo prije otvorila su se vrata i sestra je rekla "jedan Nikola traži tatu"!!! bilo je to tako lijepo za čut, a još lijepše za vidit. donijeli su mi štručicu kruha zamotanu u nešto. primio sam ga i gledali smo se nekoliko minuta. sestra mi je referirala težinu, dužinu i još neke stvari koje nisam uopće percipirao. pomirisao sam si sina, pitao je li s TNSNS sve u redu, i uživao sam držeći ga i promatrajući, nastojeći upamtiti taj trenutak zauvijek... S TNSNS je bilo sve ok, kažu da se super držala i da je tek malkice popucala. N je bio težak 3550 g i imao je 52 cm, makar mi mislimo da je imao više i da su ga pogrešno izmjerili, ja mislim da je imao barem 52,5! cijelo vrijeme dok sam ga držao znatiželjno me promatrao ko da si misli "aaa, ti si mi stari! tebe ću zezat čitavog života, ok, ok...". rodio se u 23:20! Mala djevica koja je zauvijek promijenila naše živote! sin moj, dobro nan doša na svit! |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||