20

ponedjeljak

veljača

2012

I tako krug sreće postaje veći sve dok neko ne zaplače...



U životu me pokreće samo jedno...ljudi. U životu me zaustavlja samo jedno...ljudi. Vjerovatno se pitate,a pitam se i ja. Kako se uopće pokrečem? Ako u životu spasim samo jedan život, moj trud će se isplatiti, ako me bude čitala samo jedna osoba, vrijedi pisati. Ja nisam jedna od onih koja ima velike želje, ali sam jedna od onih koja ima velike ciljeve. Ti ciljevi su mali drugima, veliki meni. Oni ne nosi bogatstvo, oni ne nose slavu, oni ne nose moć. Moje ambicije hrane se srećom meni dragih ljudi, a moje znanje se temelji na tome da ih usrećim. Neki inteligenciju koriste za dobro neki za zlo, a ja se jednom nadam da ce ljudska inteligencija nadvladati ljudske nagone. Svi mi volimo kad nas neko zagrli, kad nam potapše po ramenu i kaže, život ide dalje. Svi se mi sprijateljimo s osobom vedra osmjeha, s osobom koja nas sluša. Ali teško je biti taj koji će slušati, koji će stalno nasmješen biti. I onda odjednom kao što se suze i bolesti šire, širi se sreća i smijeh. Ja se nasmijem, ti se nasmiješ, a on se nama nasmije i tako krug sreće postaje veći sve dok neko ne zaplače...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.