To mora da je...ljubav ;)

Sjedim sama u mračnoj sobi i pripremam se za sutrašnje pogubljenje...vrtim svoj film u glavi...I kad sve zbrojim,pa premotam na početak,u sredinu ili na kraj...uvijek ista slika.U sedmom razredu osnovne moja prijateljica napisala je sastavak o meni u kojem je napisala da sam razmaženo đubre i popljuvala me preko tri strane.Dobila je pet i pohvalu za taj sastavak,a ja ne znam jer taj sastavak bio uistinu tako dobar ili me profa samo nije previše voljela?Ukratko nisu bile bitne te tri strane,nego zadnja rečenica,koja je pobila sve predhodne...Kad sam bila mala uvijek nakon što bi neš zaribala pobjegla bi na ulicu,a tamo me je čekao moj prvi mali ženski klanić;)) Onda su počeli izlasci,oni su uvijek brinuli da dođem do kuće u dovoljno trijeznom stanju...Prva ljubav...hm,ne znam zašto...jesam romantična u duši,al ne i u praksi...uvijek izaberem budale...on je bio alfa mužjak kojem je normalno da ima više ženki,ali moja ekipa...e pa oderala je alfa mužjaka:D Bio je to loš dan,previše ispita,a ja preljena da bi ih sve naučila...jedan poziv bio je dovoljan da ostatak dana provedem na pivi s najboljim društvom:) Došao je i taj dan,kraj škole,suze u očima,al pravo prijateljstvo nije prolazna stvar! Nova okolina,al oni su i dalje tu...Prošlo je sve,a ja pišem prijamni...nisu me pustili noć prije da zaspem nego su mi ubijali tremu...Uspjehe su sa mnom slavili,neuspjehe su sa mnom pokopavali...Nakon svih tih godina mogu reći da sam jako bogata osoba...Imam puno prijatelja nakon svih tih godina,nakon svih padova i tronova. Kad premotam svoj film na početak ili u sredinu ili na kraj...vidim svoje prijatelje,ja sam na njih oslonila se i nikad se nisu izmakli:) Sada kada čekam pogubljenje,meni je tako svejedno...jer znam,voljet će me i s glavom i bez glave...to mora da je ljubav:)