subota, 23.06.2007.

Put u Bruxeless na utakmicu Kupa UEFA Anderlecht - Osijek (1998.)

znam da je dugacak ali koliko je dugacak toliko je i zanimljiv pa procitajte

Još od malih nogu, dok je Osijek igrao u Jugo-ligi, sanjao sam dan kad ćemo igrati u kupu UEFA. Prolazile su godine, a ja sam si obećao da moram ići na prvu Euro-tekmu, ma gdje bila.

Dolazi 1995. godina, Osijek prvi puta u povijesti kluba igra u kupu UEFA sa «Slovanom» iz Bratislave. Normalno je da smo se počeli pripremati za put u Bratislavu, ali nas je polovica, umjesto u Bratislavi, završilo na položajima oko Osijeka . počela je «Oluja». Ja sam i dalje bio odlučan – idem ma gdje igrali.

1998. godine, Osijek po drugi put ulazi u Kup UEFA, protivnik nam je «Anderlecht». Prvu tekmu dobivamo 3:1. U Osijeku jedna turistička agencija organizira put u Bruxeless. Put je koštao više-manje oko 1000 kuna. Za ulazak u Belgiju trebala nam je i viza. Nekoliko dana prije kretanja, agencija otkazuje put zbog malog interesa. Na izlasku iz agencije pokušavam ljude koji su uplatili novac nagovoriti da iznajmimo auto, ali nitko nije zainteresiran.

Sutradan pada odluka, idem sam pa dokle stignem. Do mene dolazi Zuka i bacamo se na organizaciju puta. Na karti Njemačke i Belgije, gledamo koji je Njemački grad najbliži Bruxelessu – Köln. Zovem informacije na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Zovem informacije na željezničkom kolodvoru u Osijeku. «Organizacija» je gotova. To je sve. Dan iza, kupujem belgijske franke u gradu. Saznajem da su igrači prije mene kupili sve živo. Jedva sam «upecao» 500 franaka.

Konačno dolazi dan puta. Trpam zastave u vojnu torbu, uzimam dres i šal, jaknu od Surija i krećem. Starci su u komi; pa kud ideš sam, trošiš novac bez veze. Palim «Rudolfa», za prijatelje i bližu rodbinu «Rudija» (Zastava 101), i krećem prema Vrpolju. «Rudi» se jedva dovlači do Vrpolja (jebe ga akumulator). U Vrpolju sjedam u vlak i pravac Zagreb. U Zagreb dolazim jedan sat vremena prije polaska autobusa za Köln. Kupujem kartu i s olakšanjem ulazim u bus. Vozi Miško!

U busu je pedesetak ljudi, redom gastarbajtera, i ja, ćelavi stokilaš u spitki. Do mene sjedi baba od cca 120 kg, i ja sa svojih skromnih 100 – juuhuuu!!! Na ulazu u Austriju izlazimo van. Pregled i provjera putovnica. Austrijanci me sumnjičavo gledaju. To nije promaklo mojim suputnicima. Svi očekuju da me skinu s autobusa, pa da mogu reći:»Aha, znali smo! Debela mrcina nam je otpočetka bio sumnjiv!!!». Na svu sreću, «Debela mrcina» sa ostalima nastavlja dalje prema Njemačkoj. Tijekom puta padam u san, uz buđenja non-stop. Jedno se tako budim iz sna, a babac pored mene se okrenuo na drugu stranu, i guz od jedno 10 kg mi uvalila u krilo. Došlo mi je da ju uštipnem, ali bi me onda u busu linčovali. Pa sam se pravio da spavam i naglo se okrenuo prema prozoru. Baba je skoro tresnula sa sjedala. Uguših se (u «snu») od smijeha! Davno smo već prošli Njemačku. Polako se autobus prazni, kako se zaustavljamo u njemačkim gradovima. E sad mene hvata nervoza. Ovo do sada je bilo lako. Od Kölna počinju problemi.

Dolazimo u Köln. Imam sreće što autobus staje 10 metara od željezničkog kolodvora. Ulazim u zgradu i tražim «Informacije». Dok lunjam po kolodvoru, crnci me u prolazu ispod oka pogledavaju. Ništa mi nije jasno!?! Konačno nalazim «Informacije» i tu počinje šou. Ja nemam pojma Njemački (učio ga osam godina), Engleski govorim kao Mr. Bean, beljim se i kreveljim. Nekih pola sata pokušavam doći do informacija o vlaku za Bruxeless. Odlazim sa «Informacija». Gledam raspored vlakova, vraćam se na «Informacije» i opet nekih pola sata davim službenika na šalteru. Odlazim kupiti kartu, i normalno, vraćam se na «Informacije». Službenik već polako gubi strpljenje. Kad sam vidio da je njegovo strpljenje prešlo sve granice (u bijesu je mislio skinuti cipelu i navaliti na mene), dajem petama vjetra. Odlazim do katedrale, koja je uz sam kolodvor. Okolo grupa klinaca-klošara, gluvari i gleda turiste. Slikam katedralu sa Surijevim foto-aparatom, i konačno odlazim na vlak. Poslije detaljnog ispitivanja, je'l tu taj vlak, ulazim i sjedam u prazan kupe. U kupe ulazi tip sa štapom tj. Slijepac. Koristim to i da bi se uvjerio da je ovo pravi vlak. Uzimam nekakvu gastarbajtersku knjižicu iz '72. i pitam tipa, je'l to vlak za Bruxeless, na Njemačkom. Mo'š mislit' provale. Ja pitam slijepca, je'l to vlak za Bruxeless. Ovaj sav sretan razveže na Njemačkom «Rat i mir» 3. dio. Tako mi i treba kad pitam slijepca za informaciju! Pitao sam ja i «domaćicu» vlaka, ali smo poslije njenih odgovora na Njemačkom i Engleskom, zaključili da ja nemam pojma što ona laprda.

Dolazimo u Achen, posljednji grad u Njemačkoj, prema Belgiji. I tu svi izlazimo iz vlaka. Opa, to je sad to? A lijepo sam pitao onog slijepca za informacije. Pih! Presjedamo u drugi vlak i ulazimo u Belgiju. E, tu se ja zabrinjavam. Ulazim bez vize u Belgiju, a pojma nemam kako je to regulirano na njihovim granicama. Svaki čas očekujem muriju da mi traže putovnicu. Kad god se vrata otvore, ja se pravim da spavam, a krajičkom oka snimam tko je ušao u vagon. Na sreću, nema nikakve kontrole. Dok sam bio u Kölnu, skontao sam jedno; na povratku, vlak iz Bruxelessa, dolazi deset minuta nakon odlaska autobusa iz Kölna za Zagreb. Između Achena i Kölna ima vlakova koliko hoćeš, ali noću ne ide niti jedan iz Belgije u Njemačku. Pada odluka da se poslije tekme, ukrcam na vlak koji ide iz Bruxelessa do posljednjeg mjesta na granici, a onda po mraku prijeđem granicu, prugom i ravno do Achena, gdje hvatam vlak za Köln. Na žalost, vlak prelazi nekakve sumnjive mostove, struja je okolo pruge, tako da odustajem od tog plana. Idem do posljednje Belgijske stanice, a onda pješice, cestom, preko granice u Njemačku.

Konačno stižemo u Bruxeless. Još se nisam ni snašao na kolodvoru, kad mi prilazi neki čičica sa pedofilskim smiješkom. Vidio čovjek da gledam plan grada, pa reko'; «ajd da pomognem debeljku». Tko zna, možda je imao plan da me zarobi. U stanu gdje bi me otkrili, tek kad bi se počeo širiti zgradom smrad, moga beživotnog tijela? Ali 'di ćeš ti meni prilaziti čiča, pa pojeo bih te za večeru, legendo! Kad je shvatio da mu je propao lov, odlazi dalje. Ja opet odlazim van kolodvora, vidjeti što ima okolo. Taj dio Bruxelessa mi se svidio, jer je zapravo centar grada. Okolo su bile male ulice, pune trgovina i ljudi, pa mali trg pun ljetnih terasa, kafića, prodavača slika i razglednica. Sve to me podsjetilo na filmove o Parizu i njegovim «slikarskim» uličicama i malim trgovima, prepunih kavana sa boemsko-slikarskom klijentelom. Na jednom većem trgu, Belgijanci su napravili veliki «tepih» od cvijeća. Dok sam se ja slikao sa šalom Osijeka po trgu, Belgijski policajac me sa udaljenosti od 50-tak metara, promatrao i snimao, što se ja to kreveljim sa šalom ispred foto-aparata Japanskih turista. Molio sam Boga da mi ne priđe i ne zatraži putovnicu. Predaleko sam došao da bih pao na cilju, zbog vize.

Moje novo odredište je stadion «Anderlechta» - Constant Vanden Stock. Do njega dolazim četiri do pet sati prije tekme. Na ulazu se raspitujem, gdje je tribina za gostujuće navijače. Redari, ili koji već vrag jesu, nemaju pojma što im ja pričam. Jedva nekako su skontali da sam navijač Osijeka (oni ga izgovaraju O-S-I-Đ-E-K). Ja ih pitam jel' to ulaz na gostujuću tribinu, a oni se samo smješkaju i klimaju glavom. Vidim ja da ovi nemaju pojma što govorim, pa odlazim na drugi ulaz. Dok sam ja tako laprdao sa tim spodobama na ulazu me snimila me grupa od jedno 5-6 skinsa. Jedan se odvojio od njih i došao je iza mene slušati što ja to govorim. Na drugom ulazu isto nemaju pojma što ja to hoću, pa se smješkaju i šalju me negdje oko stadiona. Dok sam kretao vidio sam da skins «špijun» zove svoju ekipu. Iskoristio sam rupu u ogradi iza stadiona gdje me nisu vidjeli, prošao kroz neko grmlje i magla. Nisam se baš osvrtao (kao u filmovima) da vidim prate li me. Sva sreća da je oko stadiona park tako da sam uspio zdimiti! Kuda sad? Haysell!!! Normalno. Idem vidjeti mjesto krešenda navijača Liverpoola i Juventusa. Pojma nisam imao da je stadion srušen i na njegovom mjestu napravljen novi, moderan stadion. Stadion još nije bio u upotrebi, tako da sam se uspio provući kroz nekakve ograde i sa građevinskim radnicima ući na stadion. Stadion je normalno, prelijep, tako da je tu palo još nekoliko snimaka. Već je bilo vrijeme da krenem prema stadionu .Dok sam se približavao, razmišljao sam gdje je ona ekipa za doček? Na sreću, njih nije bilo, tako da sam se mirno mogao šetati oko stadiona. Nekako sam pogodio pravi ulaz za gostujuće navijače.

Dok sam kupovao kartu, čujem glas iza sebe: «jesu ovdje naši navijači?», pogledam iza sebe, a ono dva tipa razgovaraju na hrvatskom, ludilo! Upoznajemo se pred stadionom i oni poslije pitanja: odakle sam i kako sam došao u Belgiju? Odmah pitaju jesam gladan, žedan i kupuju hamburger. Ma ljudine, što reći. Nas trojica ulazimo na tribinu za gostujuće navijače. Stadion se polako puni. Njih dvojica su zapravo otac i sin, žive i rade u Achenu, a porijeklom su iz Slavonije, tj. Hercegovine. Mojoj sreći nije bilo kraja kad su rekli da su došli autom i da mogu s njima u Achen na vlak! I tako pita mene «stari»: «dobro prijatelju imaš li ti kakvih zastava da ih stavimo na ogradu?» Legenda! Dok smo stavljali Hrvatsku zastavu «Bosutsko», začuo se zvižduk sa suprotne tribine. Zašto? Odgovor je došao ubrzo kad su izvjesili srpsku zastavu sa četiri «s». U međuvremenu je naišla grupa «navijača-kravataša» iz aviona. Neki od njih su čak oko vrata stavili šalove KOHORTE. He-he!! Kad su vidjeli nas trojicu otišli su na drugi kraj tribine. Hvala Bogu!!!! Do početka tekme skupilo se još pedesetak Hrvata gastarbajtera. Kako je sudac svirao početak tekme, tako ja počinjem sa navijanjem. Sam nekoliko minuta pjevam «Ja te volim Osiječe «, pa onda «Osijek, Osijek», pa «Grad na Dravi»i tako do poluvremena bez prestanka. Ovi su oko mene mislili da sam pijan ili drogiran. Osijek je gubio 1:0, ali smo još u igri. Na poluvremenu me ljudi vuku da me časte. Ah da, prije početka utakmice 3-4 «navijača-kravataša» udostojilo se doći do nas i pitati nas odakle smo, kako ja nisam htio uopće s njima pričati , ova dvojica su rekli kako su došli iz Njemačke, a ja iz Osijeka i tako su oni «oduševljeni» meni rekli kako bih ja mogao nazad s avionom, s igračima. Mo'š mislit? Dok sam ja na poluvremenu vani pio, stari i sin su otišli pitati ove hoće li me povesti avionom? Ovi su normalno rekli kako ne mogu zato što sam ilegalno ušao u Belgiju bez vize….. Drugo poluvrijeme nastavljam sam sa navijanjem, a s vremena na vrijeme kada ekipi oko mene dopizdi moje urlanje počinju i oni skandirati «Osijek, Osijek!!!». Osijek se cijelo vrijeme brani i 5, 6 minuta prije kraja pada drugi gol. Više nisam imao snage za bilo što, samo sam se srušio na stolicu. Do kraja su Belgijanci slavili, a meni su suze punile oči. Katastrofa !!!! Pokisli smo otišli sa stadiona. Ulicama oko stadiona odjekivala je pjesma navijača Anderlechta. Cijelo vrijeme puta od Bruxelessa do Achena nisam progovorio pet rečenica. I grlo i ruke su me boljele, a razočarenje je bilo veliko. Oko ponoći dolazimo na stanicu u Achenu. Ljudi me pozivaju, ako nemam vlak do ujutro za Köln, da idem kod njih spavati. Vlak za Köln ipak ide i to za pet minuta, tako da mi daju još nekakve sokove, sin odlazi kupiti karti za Köln. Nema šanse da bi uzeo novac za kartu. Zahvaljujem se na svemu, pozdravljam ih i odlazim. U Köln dolazim oko jedan u noći. Nemam gdje pa tražim kakvu klupu gdje bi prenoćio. I k'o za kur.., nigdje na cijelom kolodvoru klupe. Vani na peronu je hladno, a i murija obilazi okolo, tako da se vraćam u zgradu. Jedino mjesto gdje ima klupa mala je čekaonica, nažalost puna je sumnjivih spavača, ali nema druge nego unutra. Padam s nogu od umora. Kad sam otvorio vrata, skoro sam se onesvijestio. Koji smrad ljudi!!! Prvih deset minuta sjedio sam na stolici s jaknom preko nosa., ali mojim mukama tu nije bio kraj. Kroz staklena vrata vidio sam da se murija sprema upasti u čekaonicu. I to još neki specijalci!!!! Kad su otvorili vrata prva reakcija na licima bila je grimasa kao da će povraćati. Nasmijao bih se, ali mi nije bilo baš do smijeha. Tip dolazi do mene, traži kartu za vlak i kad mu pokazujem autobusnu kartu za Zagreb, tip mi hladno pokazuje vrata. Opet sam na ulici. Hodam oko kolodvora po ulicama.

Umor, neispavanost i svi ovi šokovi dovode do toga da se počinjem doslovno smrzavati. Oni «klinci-klošari» još uvijek se motaju okolo. U jednom se trenutku gubim u tim uličicama, pa moram pitati patrolu policije gdje je kolodvor? Dva sata je u noći. Dolazim do mjesta gdje je stao autobus iz Zagreba. Nema mi druge, moram tu sjesti i čekati jutro. Ne pomažu mi jakna, dres i dvije majice, tako da se umatam u zastave. Koji je to prizor bio. Tamo klinci negdje u mraku razbijaju boce, urlaju, kurve se šeću, sumnjivi tipovi voze sumnjive aute, a ja sjedim umotan u zastave. Iako sam bio crknut nisam smio oka sklopiti. Tko zna još bi me netko priklao i opljačkao!!!! Konačno sviće. Pogledam raspored vožnje autobusa i vidim da sjedim umotan u Hrvatsku zastavu, na mjestu odakle za sat, dva ide autobus za Jugoslaviju. Vrijeme do polaska kratim šećući uz rijeku. Tu pravim veliku glupost, osvjetljavam film i propadaju mi sve slike koje su snimljene. Put do Zagreba protekao je uglavnom u spavanju. Ujutro dolazimo u Zagreb. Na kolodvoru primjećujem grupe BBB-ovaca. Sjetio sam se da je Dinamo igrao svoju tekmu u ligi prvaka. U vlaku za Vrpolje u kupe ulaze petorica BBB-a. Mislim si, e da znaju odakle dolazim i čiji dres imam, ispod «spitke». U Vrpolju jedva uz šlep palim «Rudija», i nekako se dovlačim do Osijeka. Dva dana sam bio u nesvijesti!!!!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te.
Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


kohorta sluzbene stranice

'…ne znamo što se gore događa, jer pažnja nam je usmjerena na akciju
neposredno ispred, uši su nam se zažarile od buke, pokreta i udaraca,
muklih sudara šaka i cipela s tijelima; čelična šipka ili nešto slično me dohvaća po glavi.
Odjednom ostajem sam. Izoliran. Potrbuške ležim na ulici i jedem govna.
elo mi je u lokvi. Kamenčići mi grebu ruke. Uza zid. Smrad razbijene cigle i mokrog betona.
Brojčana nadmoć gura frontu dalje niz ulicu. Prema nogometu. Bliže utakmici Millwall-Chelsea.
Nogometnoj utakmici. To je samo sport.
To bi trebala biti lijepa utakmica dvaju timova koji vole napadati. No, ne bih rekao da ću ju gledati,
jer udarci stižu sa svih strana, okružuje me nekoliko tipova, udaraju tamo gdje najviše boli,
umrtvljuju mi tijelo, ruju, lome krvne žile. Udarci mi se odbijaju od glave i ramena, po kralježnici,
savijam se kako bih se zaštitio na jedini mogući način, a Millwall udara gdje stigne, ciljaju mi jaja,
no sklupčao sam se i stisnuo u loptu, pokušavam se zaštititi najbolje što mogu.
Oko mene sve zvoni kako se masa kreće ulicom i odnosi sa sobom onaj duboki urlik,
sad razabirem pojedine riječi, uglavnom besmislice i mržnju, jebena pičkica, jebeni Chelsea,
jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, ritam udaraca usporava,
no sad su precizniji, prokletnici biraju gdje će udariti, odlaze dalje,
ostavljaju jadnike neka dovrše posao, najvjerojatnije žgoljavi klinci bez muda.
Sekunde se pretvaraju u minute i ne pada mi na pamet ustati i pobjeći, jer ne bih
uspio i samo bih se rastvorio i izložio udarcima jaja i lice, bijeg je nemoguća misija,
uopće ne razmatram tu mogućnost, moram podnijeti kaznu kao pravi muškarac,
kao što su me učili u školi, kao što su me učili mama i tata, udari ih jače nego oni tebe,
ne plači, ne tužakaj, brani se kad te napadnu, budi pravi muškarac, budi ponosan,
poštuj samoga sebe, nasilje bez sretnog završetka.
Iz ovoga nema izlaza i poželim vrisnuti, no ništa mi ne izlazi iz grla. Vrat mi je ozlijeđen,
a glasnice prenapete. Hvata me strah kao nikad prije, jer shvaćam da sam sad sam
protiv čitavog jugoistočnog Londona, oko mene je ostalo jedva deset pičkica,
no očito me namjeravaju spojiti s betonom. Pokušavaju me procijediti kroz
kanalizacijski otvor u podzemni kanal. Udarci ne prestaju. Loše mi je.
Imam osjećaj da umirem. Usrao sam se od straha, a strah se polagano pretvara u paniku.
Najčišću, slijepu paniku koja me grabi iznutra dok mi se udarci odbijaju od glave,
leđa, čak i jaja, jer se prevrćem i rastvaram. Osjećam rigotinu u ustima dok se
pokušavam ponovno sklupčati u loptu. Štitim jaja. Skrivam glavu.
No, udarci i dalje praskaju po tjemenu i leđima. Zamišljam se u invalidskim kolicima,
u mrtvačkom sanduku koji se spušta na remenima, izgaram u velikoj peći,
plaćam svoje grijehe, leš se rastapa kao da je voštana lutka, sve su žice još jednom prerezane.
A gdje su drugi, u pičku materinu? Gdje je ostatak ekipe? Zašto mi te pičkice ne pomognu?
Nisu me smjeli ostaviti samog. Ne smije biti ovako sjebano. Nogomet bi se trebao svoditi
na manje tučnjave i nekoliko modrica. Ništa ovako ozbiljno. Brz ulet i malo preseravanja.
Ostavili su me da se brinem za sebe. Gubim dodir sa stvarnošću, lebdim u nekakvom
narkomanskom svijetu snova, misli mi se lome i teku dalje, lebde, i dalje osjećam udarce,
ali ne i bol, potpuno sam otupio, kao da sam pijan. No, još uvijek, uza sve ovo,
sačuvao sam dostojanstvo, monoton glas u glavi govori mi da smo obavili što smo morali.
Možemo biti ponosni jer smo pokazali da možemo izazvati Millwall i izdržati i kad su brojčano
nadmoćni. Ako preživim, nakon ovoga mogu hodati uzdignute glave, ali noge su mi mrtve,
a glava mi puca od boli.
Dosta mi je.
Hvala Bogu na sirenama...''
(football factory)




moj bivsi razred


ja,raska i dino
izlazak iz skole



Osijek:Varteks


Zagreb:Osijek


Slaven Belupo:Osijek


Osijek:Zagreb rukomet


Osijek:Rijeka


Osijek:Medjimurje


Osijek:Rijeka


Osijek:Kamen Ingrad


Osijek:Varteks


Osijek:Inter


Osijek:Rijeka


Osijek:Hajduk


Osijek:Hajduk


Osijek:Hajduk


Osijek:Hajduk


Osijek:Dinamo


Osijek:Dinamo


Osijek:Hajduk


Osijek:Cibalia


Osijek:Cibalia


Kamen Ingrad:Osijek


Cibalia:Osijek


Osijek:Brondby


zivi nemoj stati,voli ali nemoj ponos dati


kohorta osijek


Osijek


OSIJEK-NEPOKORENI GRAD


Osijek:Cibalia


Osijek:Dinamo


Osijek:Hajduk


Osijek:Dinamo


znaj da najljepse uspomene za tebe me vezu


wellcome


zauvijek s nama


mrzim dinamo



Grad na dravi, danas slavi, naprijed naši bijelo-plavi,
cijeli Osijek kliče, zove: Naprijed naši momci po bodove!
Mi smo bolji, mi smo jači, bodrite nas navijači,
nek se svuda čuje odjek: OSIJEK, OSIJEK, OSIJEK!

Iz Osijeka, četa mala, krv je naša bijelo-plava.
Hrvatske smo mi sinovi, odani smo bijelo boji!
Bijela boja, boja znana, to je ponos Osječana!


Mi Slavonci,
uz Osijeka smo svi,
i kad gubiš ti znaj,
nikad nećeš bit sam,
volimo te mi!

Sa istoka ori jedan odjek OOOOOO
Šampione ime ti je Osijek OOOOO
Sa istoka ori jedan odjek OOOOO
Bože čuvaj Kohortu i Osijek OOOOO


Mi smo svojoj općini obećanje dali,
da ćemo izjebati sve živo na Dravi..
IDE NASTUPA, NE BOJI SE SEXA,
OSIJEK, OSIJEK JEBE BEZ KOMPLEKSA!

Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli,
nema onog tko te ne zna, tko te ne zna, a ne voli!


Pjevaj majko, ratara i bekrija,
pjesmu onu što nam život stvara,
konje vrane kad odsedla šokadija,
vrisen pjesma od plamena i žara!

I krcat stadion, baklje se pale, i rulja bodri bijelo-plave,
ja volim Osijek i Kohortu, ja volim grad pokraj Drave!
Ale, ale, ale, ale.... jebem ti život bez rakije!


Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih,
za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih!
Moj grade pored Drave, tu mladost moja je sva,
na svakom kamenu tvome, krije se ljubav bez dna!
Kad svijetla gasnu, i mjesec se pojavi mlad,
na obali Drave umoran odmara grad!

Ti nikad nećeš biti sam, mi smo uvijek uz tebe,
ti si ponos našeg grada, ja te volim Osječe!


Kad te vidim tuga nestaje,
sija sunce trava miriše,
srce moje kuca za tebe,
samo tebe volim Osječe,
volim Osječe!

Kohortaš stari ulicama luta,
purgera traži cijeli dan i noć,
i kad ga nađe razbit će mu pičku,
u Osijek više nikad neće doć!


Ići ćemo daleko, svladat ćemo prepreke,
zbog Osijeka i Kohorte!
Samo tebe volim ja, ti si ljubav najveća,
moj Osječe, o kako volim te!
OOOOOOO

I kad utihne svaka pjesma
i prazna bude svaka ulica,
znaj da i tada moje srce kuca,
kuca samo zbog Osijeka!
OOOOOOO
nananana


Ajde Osječe, ajde Osječe, ajde Osječe,
zabijaj golove do nove pobjede...

Mi smo Kohorta
Ponos istoka
Znaj da živimo
Svi za Osijeka
OOOOOOOO


Nikoga nisam volio tako,
dušom i tijelom beskrajno lako,
kao tebe, Osijek kao tebe!

oooooo
jedinoooooo
na svijetu tebe volimo,
i bio loš, ili prvi, za nas ti si vječno šampion!
idemo svi, gdje god si ti, ekipa lega će te pratiti
kohorta je, znaj da je, uvijek bila i biće uz tebe

idemo svi,
gdje god si ti,
ekipa lega će te prati,
kohorta je,
znaj da je,
uvijek bila i biće uz tebe,
o osječe,
sa tobom smo,
jedini samo tebe volimo,
o osječe,
ja volim te,
znaj da tu sam uvijek uz tebe

wallpaperi

























kaka


















koreografije






















Možda je prošao život cijeli od onog dana kad sam ju sreo,kad ugledah oči plave i kosu boje pokošene trave...
Al pomislih lijepa je ona i nečuh zvukove onih zvona što u smrt zovu ju polako a da sam znao vječno bih plakao…
Ruke mi pruža kao da pita:"Vidiš li šume,polja i žita???"
I pružih ruku ruci što drhti i pružih ruku vapaju smrti.Spazih tada pred kim stojim i provodim noći i dane u dimu marihuane...
Htio sam ljubavlju otjerati drogu koju je ona uzimala.Zvala je zvijezde i noći da joj sude,željela je da voli i voljena bude.
Uzalud bijahu molitve moje,umriješe oči plave boje.Prokleh sve toga dana i zlo koje donosi marihuana.
Ana je djevojka plave kose i imena koje mnoge djevojke nose koje će isto jednoga otići gdje i moja Ana...
Na grobu njenom zaplakah prvi i ispisah riječi kapima krvi:"Umrla je u smiraj jednoga dana,bila je lijep ai zvala se Ana."
A znala je da narkomani dugo ne žive i da se oni kratkim snovima dive,voljela je bosti svoje vene,voljela je drogu a možda i mene

1. U pivu možeš uživati cijeli mjesec.
2. Mrlje od piva se lako peru.
3. Pivo ne moraš izvoditi na piće i večeru.
4. Tvoje pivo će te strpljivo čekati u autu dok skićeš okolo.
5. Kad tvoje pivo splasne sve brige su ti prošle.
6. Pivo nikada ne kasni.
7. Pivo ne izluđuje ako tražiš drugo pivo.
8. Ako je ružno, pivo možeš skloniti bilo gdje.
9. Sa piva se skida etiketa vrlo lako.
10. Kad odlaziš u bar, siguran si da možeš trgnuti bar jedno pivo.
11. Pivo nikada nema glavobolju.
12. Pošto popiješ pivo, za bocu uvijek možeš dobiti još neki novčić.
13. Pivo se neće rasplakati ako dođeš kući sa još jednim pivom.
14. Ako uživaš u pivu na pravi način, uvijek će ti biti bistra glava.
15. Pivo uvijek legne lako.
16. Pivo možeš dijeliti sa svojim prijateljima.
17. Za noć možeš skinuti i više piva, a da se osjećaš dobro.
18. Uvijek možeš biti siguran da si prvi koji otvara bocu piva.
19. Pivo je uvijek vlažno.
20. Pivo nikada ne insistira na jednakosti.
21. Pivo možeš priuštiti javno.
22. Pivo se ne brine ako se vraćaš kasno.
23. Hladno pivo je dobro pivo.
24. Pivo se ne mora prati da bi imalo dobar ukus.
25. Ako promijeniš pivo ne moraš plaćati alimentaciju.
26. Ljepota piva nije samo površinska.
27. Suštinski kvaliteti piva lako se prepoznaju po etiketi.
28. Kad pivo pjeni znaš da nema bjesnilo.
29. Intelektualne vrijednosti piva su nebitne.
30. Nijednom pivu ne smeta dim.
31. Nijedno pivo nema pokvaren zub.
32. Kad želiš pivo znaš da te neće odbiti.
33. Preko piva ne možeš dobiti ni jednu veneričnu bolest.
34. Pivu je potpuno svejedno koju muziku slušaš dok ga ljuštiš.
35. Što si deblji to ti pivo bolje leži.
36. Ako pivo ostaviš nedovršeno nećeš imati bolove.
37. Pivo nema rođendan ni Dan piva.
38. Svako pivo je lako i jeftino.
39. Pivu ne smeta ako si ružan i glup.
40. Pivu ne smeta ako nisi materijalno situiran.
41. Ako imaš tremu konobar će ti rado servirati pivo.
42. Pivo se ne linja.
43. I u najgoroj kavani se može naći dobro pivo.
44. Kada ostaviš pivo siguran si da te neće ogovarati kod drugih piva.
45. Pivo nikada nije masno.
46. Svako pivo pada na isti pokret ruke.
47. Pivu je potpuno svejedno kada ćeš ga popiti.
48. Pivom možeš nekažnjeno gađati prolaznike sa prozora.
49. Pivo uvijek ima kondiciju i raspoloženje.
50. Svako pivo ima uzak grlić.
51. Zbog piva mlađeg od 18 godina se ne ide u zatvor.
52. Ako si na ulici grub sa pivom nitko te neće premlatiti.
53. Pivo možeš da vodiš i na kartanje.
54. Pivo nikada neće poželjeti igrati preferans.
55. Pivo se može koristiti odmah pošto se proizvede.
56. Pivo ne lupeta gluposti dok ga ljuštiš.
57. Kada spavaš sa pivom možeš i hrkati.
58. Pivo nema roditelje ni agresivne prijatelje.
59. Ne moraš da staviš gumicu u usta kada piješ pivo.
60. Ako prospeš tuđe pivo, vlasnik će rado prihvatiti da ga častiš drugim.
61. Ako imaš dva piva istovremeno, ne moraš gledati na sat.
62. Pivu ne smeta ako si pivopija.
63. Pivo nikada ne može da zaglavi.
64. Na pivo se nikada ne skupljaju muhe.
65. Pivo uvijek ima vremena i nikada nema obaveza.
66. Pivo nikada nije suviše maljavo.
67. Ako piješ crno pivo nećeš imati problema sa skinsima
68. Uvijek možeš dobiti pivo od prijatelja.
69. Nijedno pivo ne doživi da bude staro i ružno.
70. Pivo nema ništa protiv muških šovinista.
71. Pivo je uvijek u prozirnoj ambalaži.
72. Pivo ne gunđa ako si sadista.
73. Od jednog piva još nitko nije dobio infarkt.
74. Pivo se ne buni kad si pijan.
75. Pivo nema usađene moralne norme.
76. Pivo je gluhonijemo i povodljivo.
77. U slučaju potrebe možeš upotrebiti i staro pivo.
78. Pivo nikada samo sebi ne diže cijenu.
79. Pivo nikada ne suprotstavlja svoje mišljenje tvom.
80. Pivo te nikada neće dovesti u iskušenje da ga prospeš.
81. Za otvaranje svakog piva potrebno je sasvim malo napora vremena i živaca.
82. Pivo uvijek zna što hoće (da bude popijeno) i to ne skriva.
83. Pivo uvijek ispunjava sve što od njega možeš očekivati i pri tome se ne buni.
84. Kad piješ pivo sve držiš u svojim rukama.
85. SAM određuješ dinamiku.
86. Pivo se neće uobraziti ako mu pokažeš koliko ti je stalo do njega.
87. Pivo možeš kad hoćeš, a ženu kad možeš.
88. Loše pivo uvijek možeš zamijeniti boljim.
89. Pivo će biti zadovoljno neovisno od poze u kojoj ga cijepaš.
90. Ako ti se pivo ne sviđa možeš nekažnjeno da ga prospeš.
91. Nijedno pivo se ne otima kad ga poželiš popiti.
92. Pivu ne smeta ako neko promatra dok ga obrađuješ.
93. Pivo ne poplavi kad ga prospeš po podu.
94. Da bi popio pivo potreban i dovoljan uvjet je da odstraniš čep.
95. Nije protuzakonito biti vlasnik gajbe piva.
96. Ako žestoko navališ, pivo ti neće sasuti suzavac u lice.
97. Uz pivo ti nikad ne može biti dosadno.
98. Pivo možeš piti uvijek, bez obzira na starost.
99. Pivo ne može da te izblamira u društvu.
100. Pivu je dovoljna jedna boca.
101. Pivo ne insistira na romantici prije nego što ga otvoriš.