|
Sjecam se kako smo nekoc odlazili zajedno u kino...
Sjecam se kako smo nekoc zajedno igrali nogomet na ulici...
Sjecam se kako smo zajedno ganjali cure...
Sjecam se kako smo zajedno isli na more ...
Sjecam se kako sam s nekima od vas trcao do besvjesti...
Sjecam se nasa prva pijanstva...
MEĐUGORJE - Točno šest i pol dana nakon što su zagrebački Bad Blue Boysi napravili kaos ispred čitlučke diskoteke Frotea, jučer je umalo izbijegnut sličan scenarij. Samo zahvaljujući budnosti policije, iz Međugorja je protjerano pedesetak pripitih navijača NK Osijek, tzv. Kohorta.
Skloni izgredima
Prije 15 sati, pred početak prijateljske utakmice između osiječkog kluba i FK Sarajevo u SC Circle Internacional, svi navijači pokupljeni su u autobus, vlasništvo belomanastirskog AS toursa te uz policijsku pratnju deportirani do graničnog prijelaza sa Slavonskim Brodom.
i svi smo sada s vama
i svi smo sad uz vas
cibalijo znaj
da volim te ja
dok slavonija gori
za ono sto se voli
cibalijo hej igraj za nas
idemo svi zajedno
na tekmu nerede pravimo
nek znaju svi tko smo mi
mi smo ekipa vinkovci
ale aleeee ale aleeee
ajmo cibalijo
za ovaj grad za sva vremena
ajmo cibalijo
ova ekipa sad za sve je spremna
ajmo cibalijo
za tebe ja bi ovaj zivot dao
u mome srcu samo tebe imam ja
tebe volim i nije mi zao
ooooooo ooooooo oooo oooo oo
Na ovome svijetu nista ljepse
ne moze da postoji
kao sto je nasa ljubav
prema svijetloplavoj boji
NAPRIJED CIBALIJO
sa istoka dolaze
vinkovački ratnici
nebeskoplavi sampioni
ponos grada s bosuta
nose ime cibalia
nek se pale baklje sve
gori cijeli stadion
tvoji vjerni ultrasi
bit će uvijek sa tobom
igraj za nas cibalijo
ALE ALE NEKA NAS NE VOLE
I KAD NAS NE IDE
JA ZIVIM ZA TEBE
ZA SVOJE VINKOVCE
u pobijedi i porazu
uz tebe bit ćemo mi
gerilci gradskih ulica
čije srce kuca s tribine
nek se čuje pjesma ultrasa
ALE ALE NEKA NAS NE VOLE
I KAD NAS NE IDE
JA ZIVIM ZA TEBE
ZA SVOJE VINKOVCE
za sve momke sa stajanja
koji vise nisu s nama
nebeskoplava kraljice
nikad nećes biti sama
ALE ALE NEKA NAS NE VOLE
I KAD NAS NE IDE
JA ZIVIM ZA TEBE
ZA SVOJE VINKOVCE
Sve je pocelo kada su 2 engleza, sjedila u plymouthskom pubu i polako ispijajuci pivo pregledavali u novinama tablice europskih nogometnih liga. Odlucili su poceti navijati za zadnji klub na tablici 1.hrvatske nogometne lige. Bilo je to ljeto 2005.godine i Osijek je bio zadnji na tablici jer je izgubio u prvom kolu 0:6 u Splitu kod Hajduka. Prosirili su pricu svojim prijateljima koji svi navijaju za razlicite engleske klubove - ovako su mogli svi navijati za jedan klub - te poceli pratiti rezultate Osijeka. Prateci Osijek shvatili su da ipak nisu odabrali najgori klub u Hrvatskoj(Hvala Bogu).
Vidjeli su ovu web-stranicu i raspitali se za informacije o gradu i klubu. Vec u zimu su bili u Osijeku i gledali slavonski derbi Osijek - Cibalia. Utakmica nije bila ni dobra ni kvalitetna, zavrsila je 1:1, a cetvoricu engleza se najvise dojmio nas 'internacionalac' Lopes. Prije utakmice vidjeli su prostorije Kohorte, a poslije VIP lozu NK Osijeka, gdje su dobili i dresove kluba od strane sp.direktora. Bili iznanadeni docekom koji ih je docekao i obecali su doci opet. cak su se i pojavili na stranicama Glasa Slavonije slijedeceg dana. Nastavivsi pratiti NK Osijek, shvatili su ono sto mi svi vec odavno znamo - da nije lako biti navijac ovog kluba.
Slijedeci dolazak desio se iduceg ljeta kada je Osijek igrao s Dinamom. Nakog pobjede nad Hajdukom onim golom Vitaica u zadnjim sekundama, ocekivalo da Osijek pruzi kakav-takav otpor Dinamu, ali to se nije desilo i englezi su odgledali zalosnih 0:4. Na stadionu se toga dana svasta desavalo i trebalo je mnogo objasnjavanja, zasto je Kohorta otisla, sto se desilo, desava li se to cesto i sl. Decki su utjehu za poraz kao i prvi put kada su bili u nasem gradu potrazili u kaficima i klubovima u Tvrdi, koji su im vise svidjeli od zagrebackih koje su vidjeli dan poslije.
Nasi su englezi pocasni clanovi Kohorte (za sada ih ima ukupno 6) i redovno se raspituju za NK Osijek. Da je Osijek u nekoj boljoj poziciji ili da je igra bolja, mozda bi i ove jeseni dosli, ovako ce sacekati proljece za dolazak u Osijek i sansu da konacno vide pobjedu Osijeka. Kada bi Osijek bio povezan sa svijetom na odgovarajuci nacin (zracnom lukom), sigurno bi dolazili i cesce, ovako im se put pretvara u avanturu jer su vec dolazili ili odlazili preko Budimpeste, Ljubljane i Zagreba.....
"Stadion. Mjesto puno emocija. Dok jedni tuguju, drugi se vesele. I tako već više od stotinu godina. Stadion je mjesto gdje se nađu i bogati i siromašni, i visoki i niski, i crni i bijeli, i mladi i stari… sve ih veže jedno, mnogim ljudima teško shvatljivo: ljubav prema svom klubu, svom gradu… Ja sam svake subote na stadionu. Ali ja nisam samo gledatelj. Ja ne sjedim na grijanom sjedalu, ne promatram utakmicu uz sok i čips. Ja sam navijač, onaj koji gleda utakmicu sa najlošijeg mjesta na stadionu. Jedan sam od onih koje će se prve proglasiti problemom u ovoj našoj državi. Jer, kada dođe do navijačke tučnjave, nisu više važni ostali problemi. Koga je tada briga za nezaposlenost, za branitelje na ulici, za pedofile u vrtićima, za pijane luđake na cestama? Nikoga, tada je stadion prva vijest. A baš taj stadion, meni je drugi dom. I mnogima je teško shvatiti koji je užitak pjevati i bodriti svoj klub po kiši i po snijegu. Mnogima je teško shvatiti zašto se na tribinama pale baklje, jer ih oni vide samo kao huliganizam. Ali jedna upaljena baklja mnogo je više. U njoj gore sve želje i sve nade ljudi koji se neće prestrašiti, već će časno braniti ime svog kluba, i ime grada koji im je sve podario.
U današnjem svijetu, gdje se sve vrti oko novca, teško se mogu razaznati vrijednosti koje u navijačkom svijetu još uvijek postoje. Vrijednosti koje su danas zaboravljene. Nešto kao čast, ponos, vjera. Onima koji nisu navijači teško je to opisati, ne može se riječima izraziti osjećaj kada pjevam sa tisućama ljudi od kojih mnoge ni ne poznajem, ali znam da srce svakoga od njih kuca kao moje. Neke su ljubavi vječne, besmrtne. Iako ih ne poznajem, znam da će me svaki od njih braniti, i znam da bih ja dao ruku u vatru za svakog od njih. Na tribini, svi smo jedno. Kasnije, kada pjesma utihne, a reflektori se ugase, početi će priče. I opet ćemo nekome zasmetati, opet ćemo biti državni neprijatelji. Uvijek isto, poput nekog beskrajnog dana, koji se stalno ponavlja. I svaki put budi se onaj plamičak vjere duboko u srcu, budi se nada da će doći pravda. Ali neće…Opet će pera novinara zaiskriti. Po nalogu nekoga gore, opet će riječi poput metaka pucati po nama. I možda oni to ni ne znaju, ali svaka ta riječ nekad boli više od pendreka. I dok svaka udara sve jače i jače, u meni se ponovo budi onaj prkos, i onaj ponos. Pa nakon svega, časno mogu reći: ponosan sam što sam navijač, jer to mi je u krvi…"
Od kada je Red Bull preuzeo SV Austriju Salzburg, za nas je poceo horor:
•Oduzete su nam klubske boje. Iz ljubicasto- bijelih nastale su crveno-plavo-bijele.
•Ime kluba je takoder promijenjeno iz SV Austria Salzburg u Redbull Salzburg
•Identitet kluba je jednostavno izbrisan, godina nastanka je umijesto 1933 sada 2005!
•Zazeljena je druga publika (u stilu NBA, American Football, Baseball…)
•Bez najave je smanjen kapacitet nase tribine u pola
Za to molimo za solidarnost sirom Evrope, jer to se lako moze desiti svakom navijacu i klubu.
17. i 18. Rujna se sirom Evrope priprema akcijski vikend sa obijesenim tranparentima namijenjeni Austriji Sazburg ili protiv Red Bulla. Nadamo se, da cemo sa vasim ucescem u akciji stati na put Red Bullu, sto bi sigurno bio znak i za ostale.
U Salzburgu je pocela nova era modernoga nogometa, kojoj se jasno i glasno mora odkazati!
slike navijackih grupa koje su dale podrsku navijacima salzburga
citiram"iz hrvatske akciji su se prikljucili samo kohorta i torcida"
picke purgerske
...a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te.
Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više.
“Navijači - magla pred stvarnim problemima” istina je o hrvatskom društvu. Iako će fenomenolozi reći - nisu nam valjda nogometni huligani trebali otvarati oči - jednostavnom porukom u pet riječi rekli su najbitnije.
U zemlji koja ima 25 milijardi inozemnog duga i 300.000 nezaposlenih, a policija 29 neriješenih mafijaških obračuna i ubojstava, u kojoj caruje korupcija u bolnicama i na biroima za zapošljavanje, najveći su problem Dinamovo euro-prokletstvo, ulaznice za Svjetsko prvenstvo, dolazak Jovanke Broz na Brijune i magisterij Ante Đapića. Na rang-listi “stvarnih” problema na visokoj su poziciji navijači, baklje i “neukusno skandiranje s tribina”. Da, i rasizam!
U zemlji koja ima toliko nezaposlenih, u kojoj se ljudi hrane i kopajući po kantama za smeće, gdje se svake minute pljačka kladionica ili mjenjačnica, nogometni navijači ne mogu biti jedan od najvećih problema.
Umjesto da se napokon uhvati u “klinč” s organiziranim kriminalom, policija sklapa dossiere o nogometnim navijačima. OK, reda bi trebalo biti, ali baklje na atletskoj stazi ne bi trebale biti glavni državni problem, a navijači svakako nisu državni neprijatelj broj jedan.
Svi mi koji smo na „Istoku“ volimo Osijek - bili u Kohorti ili ne. Kohorta ne bi trebala biti stvar ugleda ili prestiža, nego skupina u kojoj su svi dobrodošli ako imaju ono što i ti sam kažeš da imaš - ljubav prema Osijeku.
Istok je Istok.. i između mene i tebe ne bi trebalo biti razlike jer, ipak mi zajedno pjevamo: "za nas ti si vječno šampioooon!"
OSIJEK - Cijeli tjedan Nenad Bjelica proveo je s obitelji, suprugom Senkom i sinovima Lukom i Luanom, u rodnom Osijeku. Jedan od najboljih, u navijačkoj skupini Kohorta svakako najpopularniji osječki nogometaš, susreo se s brojnim prijateljima i poznanicima, napose razgovarajući s kumom Damirom Kurt
Kurto, Kohorta, ulaznice...
- Kurtović? U izgradnji stanova, tu u Osijeku, nemjerljivu pomoć imam u kumu Damiru Kurtoviću (nekadašnji nogometaš, i kapetan, donjogradske Olimpije, nap.a.) i izgradili smo stotinjak stanova tijekom četiri-pet godina, a Kurto realizira sve poslove. Bez čovjeka od povjerenja, ne bi se sve moglo odraditi, ponekad se čak ljutim na njega što si natovari previše posla na leđa. Kurto se “zalauf'o”, posao ide i presretan sam što, uopće, mogu nekomu povjeriti svoj novac na raspolaganje. Malo je danas takvih...
- Kohorta? Znam, znam da me vole, ali nikad nisam nešto posebno učinio da bih se dodvorio. Jednostavno, mislim da sam stekao naklonost igranjem na terenu i ponašanjem izvan njega. Mislim, čak, da sam i zaslužio da me, zbog toga, oni vole! Nijedan potez nisam povlačio smišljeno, ni općenito nisam nikad bio kalkulant, pa su oni to sigurno prepoznali.
- EP? I ja bih volio imati koju ulaznicu za nadolazeće Europsko prvenstvo, ali zasad, kao reprezentativac, imam samo obećanja iz HNS-a. Nadam se da ću ih i dobiti. U Austriji, pak, ne postoji mogućnost nabave ulaznica, pogotovo ne za naš stadion u Klagenfurtu! Ljudi me, inače, već zovu, pokušat ću, ali vrlo, vrlo teško...
Hrvatska na tronu EP-a?!
- Mislim da Hrvatska sigurno prolazi skupinu, jer smo sva tri prva suparnika već pobjeđivali, ali i da može otići do kraja. Imamo jako dobru momčad, ali još bolji stručni stožer na čelu sa Slavenom Bilićem. Sve to odlično funkcionira, jer prijašnji izbornici nisu bili potrebno respektirani od igrača, dok je Bilić, unatoč svojoj mladosti, to pridobio, što se vidi na terenu. Sve je, doista, moguće, a u tom smislu najvažnija će biti prva utakmica, s Austrijom u Beču. Dobijemo li to, sposobni smo čak biti i europski prvaci!!
ovićem, njegovim “čovjekom od povjerenja”, koji odrađuje velik dio prvih Nenadovih biznismenskih iskoraka u građevinskom poduzetništvu.
- Izgradili smo već u mom Osijeku stotinjak stanova, a kum Kurto, u tom pogledu, igra najznačajniju ulogu. Bez takve osobe poslovi “na daljinu” ne bi bili mogući...
NOGOMET U GENIMA
O Bjelici se, manje-više, u Osijeku, ali i cijeloj Hrvatskoj, posebice kad je riječ o sportskom dijelu javnosti, zapravo zna gotovo sve. Ponikao u Školi nogometa osječkog prvoligaša u Gradskom vrtu, naslijedivši u genima nogometaške sposobnosti, na žalost sada pokojnog, oca Bože (osim belomanastirske Šparte, igrao i u osječkom klubu, nap.a.), Nenad je još kao klinac skrenuo pozornost na svoju darovitost, kao sjajni playmaker posuđen je na “kaljenje” Metalcu OLT, da bi do listopada 1992. igrao za seniorski sastav matičnog kluba. Jedan je od junačina, koje su ponosno branile boje osječkog kluba u prvom državnom prvenstvu Hrvatske. Ostvarivši za to vrijeme sjajan transfer, Bjelica je potom postao članom španjolskog prvoligaša Albacetea, da bi zatim oblačio dres Betisa iz Seville i Las Palmasa, a početkom 2000. godine vratio se u Osijek.
- Za mene je to bio i ostao najveći uspjeh karijere, jesen 2000. se jednostavno ne zaboravlja, odgovorit će nam, na upit o svom igračkom “naj, naj”, za ugodna razgovora u Waldingeru. - Imali smo odličnu momčad, trenera i logistiku, a navijačka potpora nas je nosila iz pobjede u pobjedu (Broendby, Rapid), da bismo nesretno ispali u Pragu, od Slavije...
Poslije neizbrisivih tragova, koje je u tih godinu dana ostavio u povijesti matičnog kluba, iz Gradskog vrta se Bjelica otisnuo u Bundesligu, u Kaiserslautern, otkud se, nakon 64 nastupa, 2004. našao u austrijskom prvoligašu Admiri Wacker iz Beča, od ljeta '06 član je FC Kärntena iz Klagenfurta, u kojem još uvijek igra, s tim što je od prošle jeseni i - trener.
- Kad sam preuzeo trenerski posao, 15. rujna, imali smo samo bod iz osam utakmica i grcali na dnu drugoligaške tablice Austrije. Od tada, “uzeli” smo 11 bodova iz 12 nastupa, pa svakako moram biti zadovoljan. No, može i bolje...
NIŠTA BEZ MOTIVACIJE
Iako Bjelica rijetko priča o budućnosti, za ljeto predviđa “vješanje kopački o klin”. A onda?
- Profesionalno, sigurno, od ljeta više neću igrati. Bude li mi se htjelo, mogao bih nastupati tek amaterski, iz razonode, iako su mi i dosadašnje godine u Austriji, praktično, donijele više užitaka nego zarade. Treba, dakako, reći da i iz sadašnjih prihoda mogu, s obitelji, sasvim dobro živjeti, ali zarada više nije kao ona u Španjolskoj ili Njemačkoj. U svakom slučaju, ostat ću i dalje u nogometu, vidim se ponajprije kao trener, prije nego nekakav menadžer. Uostalom, dosta sam toga naučio od brojnih trenera, često i bilježio ono što se može (is)koristiti, pa mi je trenerski posao u budućnosti najprihvatljiviji.
Nenad je inače iznimno inteligentna osoba, prava je iznimka u profi-nogometu, mlad čovjek koji je do ostvarenja mladenačkih planova stigao radom i strpljenjem. Razgovor o toj temi, neizbježno, dotiče se tih, životnih premisa.
- Oduvijek sam htio postati nogometaš, a držim da se i u životu općenito ostvare žarke želje, dakako uz rad i strpljenje. Kao dječaku jedini mi je cilj bio - zaigrati za NK Osijek! Nisam, vjerujte, ni razmišljao da ću baš živjeti od nogometa, da ću u Europi zaraditi veliki novac. Silna mi je dječačka ljubav bila usmjerena samo prema nogometu i matičnom klubu, pa mislim da sam baš zbog takvog, pravilnog razmišljanja, ostvario to što sam postigao.
Današnja mladež, baš, nije sklona takvom razmišljanju, malo je onih koji su se spremni, za velike planove, odreći bilo čega?
- Na žalost, to je istina, odgovara Bjelica. - Rijetki su dečki koji razmišljaju svakodnevno što će učiniti na treningu tog dana, malo ih pristupa treninzima s potrebnom motivacijom, poslije i utakmicama. A bez toga, ne može se uspjeti.
IZNAD SVEGA - JESEN 2000.!
Bjelica je, doista, kao profinjeni razigravač momčadi, izrastao u igrača poželjnog i u najvećim europskim klubovima. Prošao je i nacionalna prvenstva “Lige petice”, u Španjolskoj i Njemačkoj, igrao i na EP-u. Ipak...
- Ne, ništa se ne može usporediti s onom čarobnom jeseni 2000. godine, poslije koje sam, uostalom, i proglašen najboljim hrvatskim nogometašem godine. To mi je apsolutno najveći uspjeh u karijeri, na što sam ponosan, jer sam tada odabran kao igrač iz uvjetno rečeno malog kluba, dakle ne iz Dinama ili Hajduka, odnosno iz velikih europskih klubova.
Gdje si, pak, najljepše živio u inozemstvu?
- Svakako druge dvije godine u Albaceteu, kad sam sve odigrao i bilo mi je predivno. Odigrao sam devedesetak utakmica, postao golgeter i zamjenik kapetana momčadi, a s tek 25 godina, što je lijepo priznanje. Poslije toga, stigao je i užitak u Betisu, ali prije svega zbog ljepota Seville, ne toliko po igračkom učinku. U Njemačkoj sam više odrađivao posao, ali iz tog razdoblja (3,5 godine, nap.a.) nosim uspomenu na redovito isplaćivanje svih dogovorenih prihoda, što u Španjolskoj nije bio slučaj.
NAJDUŽE U INOZEMSTVU
U igračkoj karijeri Nenada Bjelice zapisano je da je u devet navrata branio boje reprezentacije Hrvatske, koja, slučajno ili ne, ni jednom u tom nizu nije poražena(!) i da je bio aktivni sudionik Europskog prvenstva 2004. u Portugalu.
- Do Portugala mi je reprezentacija bila prava rak-rana i bolna točka, priznaje Nenad. - Mislim da sam zaslužio puno više nastupa jer sam do Portugala samo četiri puta pozivan pod zastavu, što je, za nogometaša s 12 godina igranja u “Ligama petice”, objektivno premalo, ali kako nikad nisam pripadao nekim klanovima, niti sam imao bilo kakve veze u tom smislu, i ta četiri nastupa, do EP-a, imala su svoju vrijednost.
Kako je to izgledalo u praksi, Bjelica je zorno prikazao:
- Na dodjeli priznanja “Nogometaša godine” tadašnji izbornik Mirko Jozić rekao mi je da “mi neće ništa obećat'”, na što sam mu odgovorio da i ne mora jer da sam ionako “sve dotad postigao vlastitim radom i naporima”! Ipak, tada me pozvao u “B” selekciju, protiv Rumunjske u Puli, dakle i tada su me provjeravali. Kako sam takav tretman imao još u mlađim uzrastima, nije teško zaključiti da izbornicima, doista, nisam bio miljenik.
Portugal?
- Nakon svega opisanog, Portugal me doista ispunio, bio sam na velikom natjecanju, odigrao dvije utakmice protiv jakih reprezentacija, a nisam ni bio loš, iako sam određen na mjesto koje mi baš ne “leži”, pa sam se morao podređivati interesima momčadi.
“Crta” ispod ukupne, one vrhunske karijere?
- Ponosan sam na činjenicu da sam hrvatski nogometaš koji je najduže vremena proveo u inozemstvu! Više i od Bobana, Šukera, Prosinečkog..., eto, sad već gotovo 15 godina sam “vani”.
POTPORA SENKE I SINOVA
Nenad Bjelica razlikuje se, osim po izuzetno trijeznim pogledima na život, po svjetonazoru koji je, sasvim sigurno, i privukao kohortaše, da baš njemu u čast pišu grafite, da mu dolaze pjevati pod prozor, koji i danas izvikuju “Jedan je Bjelica Nenad”! U sve to se sjajno uklapa obiteljski život, jer će, osim čestog isticanja pokojnog oca Bože, majke Mirjane i sestre Snježane, danas Nenad, u doslovce svakom razgovoru, potencirati sklad i dugogodišnju potporu supruge Senke, potom sinova Luke i Luana.
- Još kao dječak imao sam sjajnu potporu obitelji, ali sam, pritom, ponosan na to što sam se brzo “iskalio” naišavši na teškoće koje je trebalo srušiti bez pomoći. Moj tata Božo, naime, napravio mi je golemu uslugu što se nikad nije upletao u moju karijeru, a da je htio - mogao je. Danas to mladićima odmaže, pa kad se, u profesionalizmu, suoče sa stvarnošću, nailaze na nepremostive teškoće. Ja takvo nešto nisam morao svladavati, jer sam sve prošao s 15-16 godina. Čak je više mama vodila računa da mi u karijeru ništa ne fali...
Novo, vlastito “gnijezdo”!?
- Senka i sinovi su apsolutna potpora, tu se ne treba trošiti riječi, kazat će Nenad, zagrlivši baš u tom trenutku pristiglog sina Luku, spominjući život u osam gradova u pet raznih država. - Bez potpore obitelji, doista, u profesionalnom nogometu ne možete uspjeti, jer stalne selidbe i privikavanja na nove sredine, ljude, škole, liječnike..., baš nije jednostavno podnijeti. Oni su se uvijek podredili meni, nastojeći mi, na svaki način, udovoljiti u svakom trenutku. Priznajem, ipak, da sam nakon Kaiserslauterna, unatoč drugim ponudama, prihvatio onu iz Beča, jer nisam želio da Luka opet mijenja govorno područje. K tomu, nekako sam se poželio približiti kući.
BILO KUDA - OSIJEK SVUDA
Nenadova majka živi u Poreču, pa Nenad, kad god svraća u rodni Osijek, odsjeda s obitelji kod punice. Uz to, i poslovna povezanost s Osijekom neodoljivo nameće zaključak da će najpopularniji, nedvojbeno jedan od najboljih osječkih nogometaša uopće, kad-tad opet postati stanovnik grada na Dravi. Griješim li?
- Ha, sigurno je da ću se vratiti u Osijek, više ne kao igrač, možda kao trener ili sportski direktor, potvrdit će Nenad nagađanja. - No, hoću li se trajno zadržati ili ne, ne znam, na dvije ili pet godina, u ovom trenutku mi je teško reći. Znam samo to da su meni Osijek i NK Osijek, jednostavno, suđeni!
Priča nam Bjelica kako je, prigodom dolaska u rodni grad, provozao sinove, pokazavši im gdje je točno odrastao.
- Prošao sam doista mnogo, bilo mi je, manje ili više, u svim gradovima lijepo, snašao sam se, ali znam otkud sam krenuo, time se ponosim, pa mi je dolazak u moj Osijek poseban događaj.
S Nenadom biste, ne samo zbog njegovih ukupnih svjetonazora, mogli razgovarati satima. Pogotovo jer sad iz svake rečenice izviru novi podaci, nova iskustva, neke nove zanimljivosti iz Španjolske, Njemačke i (ili) Austrije. No, kako je i obećao skorašnje sve češće posjete, ostavismo neka pitanja za neku novu zgodu. No, i ono što nam je ovaj put rekao, svakako će biti zanimljivo čitateljima, nadasve Esekerima čiji je Nenad planetarni izdanak.
Jer, Osijek i Bjelica, već dugo, dugo, vole se - javno!
SVAKO BAREM 50 KN..AJDEEEEEEEEE
Nakon što smo prvo bili "Šokci" (70-te), pa "Osijek Torcida" (1986.), 1988. godine najvatreniji navijači NK Osijeka nazivaju se "Kohorta". Od tad je prošlo 20 burnih godina. Mnogi su nas htjeli uništiti, ali ljubav prema ovom gradu i našem klubu je ono što nas drži zajedno kroz svih ovih 20 godina. Stvorili smo ime prema kojem danas svi u ovom gradu, a i šire gledaju s respektom.
Ušli smo u 2008., godinu u kojoj ćemo obilježiti ovaj veliki jubilej. Točan datum proslave još ne znamo, jer se još ne zna raspored za drugi dio prvenstva (znat će se 08.03.), no možemo najaviti da će to biti tokom mjeseca travnja.
Planovi za proslavu su veliki, a pripreme su već počele. Cijela polusezona će biti u rođendanskom ozračju. Da bi uspjeli realizirati sve što smo zamislili, naravno potrebna su nam financijska sredstva, pa pozivamo sve da se priključe u našu akciju "Zapalimo vatre pobjede". Skupljaju se sredstva za proslavu 20. rođendana, a donaciju možete dati osobno u Klubu navijača, ili uplatom na račun Udruge u Raiffeisen banci 2484008-1101638217 ( s naznakom "Donacija").
Detalje proslave ćemo zadržati kao iznenađenje, ali ono što možemo unaprijed najaviti je izdavanje DVD-a Kohorte, te veliki rođendanski koncert!
KOHORTA 1988-2008 OSIJEK
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te.
Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više.
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
kohorta sluzbene stranice
'…ne znamo što se gore događa, jer pažnja nam je usmjerena na akciju
neposredno ispred, uši su nam se zažarile od buke, pokreta i udaraca,
muklih sudara šaka i cipela s tijelima; čelična šipka ili nešto slično me dohvaća po glavi.
Odjednom ostajem sam. Izoliran. Potrbuške ležim na ulici i jedem govna.
elo mi je u lokvi. Kamenčići mi grebu ruke. Uza zid. Smrad razbijene cigle i mokrog betona.
Brojčana nadmoć gura frontu dalje niz ulicu. Prema nogometu. Bliže utakmici Millwall-Chelsea.
Nogometnoj utakmici. To je samo sport.
To bi trebala biti lijepa utakmica dvaju timova koji vole napadati. No, ne bih rekao da ću ju gledati,
jer udarci stižu sa svih strana, okružuje me nekoliko tipova, udaraju tamo gdje najviše boli,
umrtvljuju mi tijelo, ruju, lome krvne žile. Udarci mi se odbijaju od glave i ramena, po kralježnici,
savijam se kako bih se zaštitio na jedini mogući način, a Millwall udara gdje stigne, ciljaju mi jaja,
no sklupčao sam se i stisnuo u loptu, pokušavam se zaštititi najbolje što mogu.
Oko mene sve zvoni kako se masa kreće ulicom i odnosi sa sobom onaj duboki urlik,
sad razabirem pojedine riječi, uglavnom besmislice i mržnju, jebena pičkica, jebeni Chelsea,
jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, jebena pičkica, ritam udaraca usporava,
no sad su precizniji, prokletnici biraju gdje će udariti, odlaze dalje,
ostavljaju jadnike neka dovrše posao, najvjerojatnije žgoljavi klinci bez muda.
Sekunde se pretvaraju u minute i ne pada mi na pamet ustati i pobjeći, jer ne bih
uspio i samo bih se rastvorio i izložio udarcima jaja i lice, bijeg je nemoguća misija,
uopće ne razmatram tu mogućnost, moram podnijeti kaznu kao pravi muškarac,
kao što su me učili u školi, kao što su me učili mama i tata, udari ih jače nego oni tebe,
ne plači, ne tužakaj, brani se kad te napadnu, budi pravi muškarac, budi ponosan,
poštuj samoga sebe, nasilje bez sretnog završetka.
Iz ovoga nema izlaza i poželim vrisnuti, no ništa mi ne izlazi iz grla. Vrat mi je ozlijeđen,
a glasnice prenapete. Hvata me strah kao nikad prije, jer shvaćam da sam sad sam
protiv čitavog jugoistočnog Londona, oko mene je ostalo jedva deset pičkica,
no očito me namjeravaju spojiti s betonom. Pokušavaju me procijediti kroz
kanalizacijski otvor u podzemni kanal. Udarci ne prestaju. Loše mi je.
Imam osjećaj da umirem. Usrao sam se od straha, a strah se polagano pretvara u paniku.
Najčišću, slijepu paniku koja me grabi iznutra dok mi se udarci odbijaju od glave,
leđa, čak i jaja, jer se prevrćem i rastvaram. Osjećam rigotinu u ustima dok se
pokušavam ponovno sklupčati u loptu. Štitim jaja. Skrivam glavu.
No, udarci i dalje praskaju po tjemenu i leđima. Zamišljam se u invalidskim kolicima,
u mrtvačkom sanduku koji se spušta na remenima, izgaram u velikoj peći,
plaćam svoje grijehe, leš se rastapa kao da je voštana lutka, sve su žice još jednom prerezane.
A gdje su drugi, u pičku materinu? Gdje je ostatak ekipe? Zašto mi te pičkice ne pomognu?
Nisu me smjeli ostaviti samog. Ne smije biti ovako sjebano. Nogomet bi se trebao svoditi
na manje tučnjave i nekoliko modrica. Ništa ovako ozbiljno. Brz ulet i malo preseravanja.
Ostavili su me da se brinem za sebe. Gubim dodir sa stvarnošću, lebdim u nekakvom
narkomanskom svijetu snova, misli mi se lome i teku dalje, lebde, i dalje osjećam udarce,
ali ne i bol, potpuno sam otupio, kao da sam pijan. No, još uvijek, uza sve ovo,
sačuvao sam dostojanstvo, monoton glas u glavi govori mi da smo obavili što smo morali.
Možemo biti ponosni jer smo pokazali da možemo izazvati Millwall i izdržati i kad su brojčano
nadmoćni. Ako preživim, nakon ovoga mogu hodati uzdignute glave, ali noge su mi mrtve,
a glava mi puca od boli.
Dosta mi je.
Hvala Bogu na sirenama...''
(football factory)
moj bivsi razred
ja,raska i dino
izlazak iz skole
Osijek:Varteks
Zagreb:Osijek
Slaven Belupo:Osijek
Osijek:Zagreb rukomet
Osijek:Rijeka
Osijek:Medjimurje
Osijek:Rijeka
Osijek:Kamen Ingrad
Osijek:Varteks
Osijek:Inter
Osijek:Rijeka
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Hajduk
Osijek:Dinamo
Osijek:Dinamo
Osijek:Hajduk
Osijek:Cibalia
Osijek:Cibalia
Kamen Ingrad:Osijek
Cibalia:Osijek
Osijek:Brondby
zivi nemoj stati,voli ali nemoj ponos dati
kohorta osijek
Osijek
OSIJEK-NEPOKORENI GRAD
Osijek:Cibalia
Osijek:Dinamo
Osijek:Hajduk
Osijek:Dinamo
znaj da najljepse uspomene za tebe me vezu
wellcome
zauvijek s nama
mrzim dinamo
Grad na dravi, danas slavi, naprijed naši bijelo-plavi,
cijeli Osijek kliče, zove: Naprijed naši momci po bodove!
Mi smo bolji, mi smo jači, bodrite nas navijači,
nek se svuda čuje odjek: OSIJEK, OSIJEK, OSIJEK!
Iz Osijeka, četa mala, krv je naša bijelo-plava.
Hrvatske smo mi sinovi, odani smo bijelo boji!
Bijela boja, boja znana, to je ponos Osječana!
Mi Slavonci,
uz Osijeka smo svi,
i kad gubiš ti znaj,
nikad nećeš bit sam,
volimo te mi!
Sa istoka ori jedan odjek OOOOOO
Šampione ime ti je Osijek OOOOO
Sa istoka ori jedan odjek OOOOO
Bože čuvaj Kohortu i Osijek OOOOO
Mi smo svojoj općini obećanje dali,
da ćemo izjebati sve živo na Dravi..
IDE NASTUPA, NE BOJI SE SEXA,
OSIJEK, OSIJEK JEBE BEZ KOMPLEKSA!
Inati se Slavonijo, ljepota nek tvoja boli,
nema onog tko te ne zna, tko te ne zna, a ne voli!
Pjevaj majko, ratara i bekrija,
pjesmu onu što nam život stvara,
konje vrane kad odsedla šokadija,
vrisen pjesma od plamena i žara!
I krcat stadion, baklje se pale, i rulja bodri bijelo-plave,
ja volim Osijek i Kohortu, ja volim grad pokraj Drave!
Ale, ale, ale, ale.... jebem ti život bez rakije!
Moj Osijek pun je sunca, uz Dravu miran i tih,
za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih!
Moj grade pored Drave, tu mladost moja je sva,
na svakom kamenu tvome, krije se ljubav bez dna!
Kad svijetla gasnu, i mjesec se pojavi mlad,
na obali Drave umoran odmara grad!
Ti nikad nećeš biti sam, mi smo uvijek uz tebe,
ti si ponos našeg grada, ja te volim Osječe!
Kad te vidim tuga nestaje,
sija sunce trava miriše,
srce moje kuca za tebe,
samo tebe volim Osječe,
volim Osječe!
Kohortaš stari ulicama luta,
purgera traži cijeli dan i noć,
i kad ga nađe razbit će mu pičku,
u Osijek više nikad neće doć!
Ići ćemo daleko, svladat ćemo prepreke,
zbog Osijeka i Kohorte!
Samo tebe volim ja, ti si ljubav najveća,
moj Osječe, o kako volim te!
OOOOOOO
I kad utihne svaka pjesma
i prazna bude svaka ulica,
znaj da i tada moje srce kuca,
kuca samo zbog Osijeka!
OOOOOOO
nananana
Ajde Osječe, ajde Osječe, ajde Osječe,
zabijaj golove do nove pobjede...
Mi smo Kohorta
Ponos istoka
Znaj da živimo
Svi za Osijeka
OOOOOOOO
Nikoga nisam volio tako,
dušom i tijelom beskrajno lako,
kao tebe, Osijek kao tebe!
oooooo
jedinoooooo
na svijetu tebe volimo,
i bio loš, ili prvi, za nas ti si vječno šampion!
idemo svi, gdje god si ti, ekipa lega će te pratiti
kohorta je, znaj da je, uvijek bila i biće uz tebe
idemo svi,
gdje god si ti,
ekipa lega će te prati,
kohorta je,
znaj da je,
uvijek bila i biće uz tebe,
o osječe,
sa tobom smo,
jedini samo tebe volimo,
o osječe,
ja volim te,
znaj da tu sam uvijek uz tebe
wallpaperi
kaka
koreografije
Možda je prošao život cijeli od onog dana kad sam ju sreo,kad ugledah oči plave i kosu boje pokošene trave...
Al pomislih lijepa je ona i nečuh zvukove onih zvona što u smrt zovu ju polako a da sam znao vječno bih plakao…
Ruke mi pruža kao da pita:"Vidiš li šume,polja i žita???"
I pružih ruku ruci što drhti i pružih ruku vapaju smrti.Spazih tada pred kim stojim i provodim noći i dane u dimu marihuane...
Htio sam ljubavlju otjerati drogu koju je ona uzimala.Zvala je zvijezde i noći da joj sude,željela je da voli i voljena bude.
Uzalud bijahu molitve moje,umriješe oči plave boje.Prokleh sve toga dana i zlo koje donosi marihuana.
Ana je djevojka plave kose i imena koje mnoge djevojke nose koje će isto jednoga otići gdje i moja Ana...
Na grobu njenom zaplakah prvi i ispisah riječi kapima krvi:"Umrla je u smiraj jednoga dana,bila je lijep ai zvala se Ana."
A znala je da narkomani dugo ne žive i da se oni kratkim snovima dive,voljela je bosti svoje vene,voljela je drogu a možda i mene
1. U pivu možeš uživati cijeli mjesec.
2. Mrlje od piva se lako peru.
3. Pivo ne moraš izvoditi na piće i večeru.
4. Tvoje pivo će te strpljivo čekati u autu dok skićeš okolo.
5. Kad tvoje pivo splasne sve brige su ti prošle.
6. Pivo nikada ne kasni.
7. Pivo ne izluđuje ako tražiš drugo pivo.
8. Ako je ružno, pivo možeš skloniti bilo gdje.
9. Sa piva se skida etiketa vrlo lako.
10. Kad odlaziš u bar, siguran si da možeš trgnuti bar jedno pivo.
11. Pivo nikada nema glavobolju.
12. Pošto popiješ pivo, za bocu uvijek možeš dobiti još neki novčić.
13. Pivo se neće rasplakati ako dođeš kući sa još jednim pivom.
14. Ako uživaš u pivu na pravi način, uvijek će ti biti bistra glava.
15. Pivo uvijek legne lako.
16. Pivo možeš dijeliti sa svojim prijateljima.
17. Za noć možeš skinuti i više piva, a da se osjećaš dobro.
18. Uvijek možeš biti siguran da si prvi koji otvara bocu piva.
19. Pivo je uvijek vlažno.
20. Pivo nikada ne insistira na jednakosti.
21. Pivo možeš priuštiti javno.
22. Pivo se ne brine ako se vraćaš kasno.
23. Hladno pivo je dobro pivo.
24. Pivo se ne mora prati da bi imalo dobar ukus.
25. Ako promijeniš pivo ne moraš plaćati alimentaciju.
26. Ljepota piva nije samo površinska.
27. Suštinski kvaliteti piva lako se prepoznaju po etiketi.
28. Kad pivo pjeni znaš da nema bjesnilo.
29. Intelektualne vrijednosti piva su nebitne.
30. Nijednom pivu ne smeta dim.
31. Nijedno pivo nema pokvaren zub.
32. Kad želiš pivo znaš da te neće odbiti.
33. Preko piva ne možeš dobiti ni jednu veneričnu bolest.
34. Pivu je potpuno svejedno koju muziku slušaš dok ga ljuštiš.
35. Što si deblji to ti pivo bolje leži.
36. Ako pivo ostaviš nedovršeno nećeš imati bolove.
37. Pivo nema rođendan ni Dan piva.
38. Svako pivo je lako i jeftino.
39. Pivu ne smeta ako si ružan i glup.
40. Pivu ne smeta ako nisi materijalno situiran.
41. Ako imaš tremu konobar će ti rado servirati pivo.
42. Pivo se ne linja.
43. I u najgoroj kavani se može naći dobro pivo.
44. Kada ostaviš pivo siguran si da te neće ogovarati kod drugih piva.
45. Pivo nikada nije masno.
46. Svako pivo pada na isti pokret ruke.
47. Pivu je potpuno svejedno kada ćeš ga popiti.
48. Pivom možeš nekažnjeno gađati prolaznike sa prozora.
49. Pivo uvijek ima kondiciju i raspoloženje.
50. Svako pivo ima uzak grlić.
51. Zbog piva mlađeg od 18 godina se ne ide u zatvor.
52. Ako si na ulici grub sa pivom nitko te neće premlatiti.
53. Pivo možeš da vodiš i na kartanje.
54. Pivo nikada neće poželjeti igrati preferans.
55. Pivo se može koristiti odmah pošto se proizvede.
56. Pivo ne lupeta gluposti dok ga ljuštiš.
57. Kada spavaš sa pivom možeš i hrkati.
58. Pivo nema roditelje ni agresivne prijatelje.
59. Ne moraš da staviš gumicu u usta kada piješ pivo.
60. Ako prospeš tuđe pivo, vlasnik će rado prihvatiti da ga častiš drugim.
61. Ako imaš dva piva istovremeno, ne moraš gledati na sat.
62. Pivu ne smeta ako si pivopija.
63. Pivo nikada ne može da zaglavi.
64. Na pivo se nikada ne skupljaju muhe.
65. Pivo uvijek ima vremena i nikada nema obaveza.
66. Pivo nikada nije suviše maljavo.
67. Ako piješ crno pivo nećeš imati problema sa skinsima
68. Uvijek možeš dobiti pivo od prijatelja.
69. Nijedno pivo ne doživi da bude staro i ružno.
70. Pivo nema ništa protiv muških šovinista.
71. Pivo je uvijek u prozirnoj ambalaži.
72. Pivo ne gunđa ako si sadista.
73. Od jednog piva još nitko nije dobio infarkt.
74. Pivo se ne buni kad si pijan.
75. Pivo nema usađene moralne norme.
76. Pivo je gluhonijemo i povodljivo.
77. U slučaju potrebe možeš upotrebiti i staro pivo.
78. Pivo nikada samo sebi ne diže cijenu.
79. Pivo nikada ne suprotstavlja svoje mišljenje tvom.
80. Pivo te nikada neće dovesti u iskušenje da ga prospeš.
81. Za otvaranje svakog piva potrebno je sasvim malo napora vremena i živaca.
82. Pivo uvijek zna što hoće (da bude popijeno) i to ne skriva.
83. Pivo uvijek ispunjava sve što od njega možeš očekivati i pri tome se ne buni.
84. Kad piješ pivo sve držiš u svojim rukama.
85. SAM određuješ dinamiku.
86. Pivo se neće uobraziti ako mu pokažeš koliko ti je stalo do njega.
87. Pivo možeš kad hoćeš, a ženu kad možeš.
88. Loše pivo uvijek možeš zamijeniti boljim.
89. Pivo će biti zadovoljno neovisno od poze u kojoj ga cijepaš.
90. Ako ti se pivo ne sviđa možeš nekažnjeno da ga prospeš.
91. Nijedno pivo se ne otima kad ga poželiš popiti.
92. Pivu ne smeta ako neko promatra dok ga obrađuješ.
93. Pivo ne poplavi kad ga prospeš po podu.
94. Da bi popio pivo potreban i dovoljan uvjet je da odstraniš čep.
95. Nije protuzakonito biti vlasnik gajbe piva.
96. Ako žestoko navališ, pivo ti neće sasuti suzavac u lice.
97. Uz pivo ti nikad ne može biti dosadno.
98. Pivo možeš piti uvijek, bez obzira na starost.
99. Pivo ne može da te izblamira u društvu.
100. Pivu je dovoljna jedna boca.
101. Pivo ne insistira na romantici prije nego što ga otvoriš.
