....

Iskrsnuo je!

Iznenada i sasvim neočekivno. Kad su se već svi složili s tim da je najbolje kad ga nema, a ja sam se taman spremala nepovjerovati. Kad se spremam nepovjerovati to je procedura i režim kad me netko prekida usred. Vjerovali ili ne. Mislila sam ga ignorirati ali se pokazalo težim nego mišljah. Susretala sam se s njim u svim nemogućim situacijama. Bilo ga je čak i u bajkama, a mislila sam da sam tamo sigurna. Maknula sam i sva ogledala ali nije pomoglo. Nisam ga morala vidjeti da bi ga vidjela. Kako bi situacija postala još složenija jutros odmah nakon prvog buđenja utvrdih da sam se probudila kao Velika Usna. Cijelo lice mi se sakrilo iza nje iako buljouste zvijeri s Traala nije bilo na vidiku. Pošto to nije bilo ono što sam želila biti kad odrastem odlučila sam napisati urgentno prosvjedno pismo estetskog kirurgu . Međutim usred pisma sam dobila napadaj smijeha iako se svukud okolo širio miris kuhane šunke i jaja. Ne znam otkud je on iskrsnuo ali pristojno sam zahvalila iako bi mi sedmica na lotu više pasala. Čekala sam sad već radoznala da vidim što će iskrsnuti sljedeće. Kad pazi vraga, bila je to Bivša Ljubav. Znala sam da će i prošlost htjeti iskrsnuti kad je već taj dan, samo sam se pitala u kojem obliku. Bivša Ljubav mi je nekoć, baš u vrijeme prekida, obećala da me nitko više neće volit kao ona ali kako obećanje nije održala sad joj je bilo mrvcu neugodno pa me gledala samo poskrivećki. Kako ja nisam zlopamtilo, prišla sam joj, srdačno je udarila po leđima i rekla kako nema veze jer ja iskrsnućima ionako ne gledam u zube. Odahnula je. Nakon čega sam joj isključila kisik. Poslije toga iskrsnuo je još jedan hitan slučaj, pa jedan neriješen slučaj, pa slučaj Fimi media, pa Jadranka Kosor, pa odmah poslije jedan ključ koji otvara sva vrata osim opstipativnih i na kraju dok se Djed Mraz premišljao oće-neće(?), iskrsla je i moja omiljena elementarna nepogoda. Od sreće sam vrisnula. Nisam mogla vjerovati! Vjerovali ili ne.

Ko bi se tome nadao...