28
ponedjeljak
svibanj
2012
101 post
Jutros sam se probudila 10 godina starija. Zaspala sam s 39,99 a probudila se s 40. Matematika nije u toku s (pro)tokom vremena. Prvo sam se mislila uzrujavati zbog toga, a onda sam odustala jer je to lakše. Nakon toga sam mislila opet zaspati kako bi dala vremena vremenu da se zbroji. Ili još bolje - oduzme. A onda sam odustala. Ne zato što je to lakše (heeeheeee) nego što ako se vrijeme odluči još više razpomnožiti prilikom drugog mi buđenja?! Umjesto svega pokušala sam se sjetiti kako ono treba izgledati i ponašati se žena s 40 ali uspjela sam se samo prisjetiti da nisam bila u školi taj dan kad se to učilo. Što mi se učinilo kao dobar izgovor.
Onda me je nazvala majka i čestitala mi rođendan izazivajući mi time žešću nelagodu jer se moja majka nikad ne sjeća naših rođendana, a ja ne volim kad se tradicija prekida. Osim toga zabavniji dio rođendana mi je bio nazvati majku i zafrkavati je što mi se opet nije sjetila rođendana. Majka je moju sestru rodila u autu, brata na Veliku Gospu, a mene na brzinu. Tako nas je i pamtila. "A-ha, ti si ona iz auta!" - rekla bi mojoj sestri prilikom susreta. Sestra je otad redovno povraćala u prometalima svih vrsta, brat je postao ateista, a ja se nikad na brzinu ne mogu ničeg sjetiti. Što trauma učini od čovjeka. Da pročita ovo opet bi mi rekla da nisam normalna jer sam pola toga izmislila, a naročito zbog onog što nisam. Palo mi napamet da ću ove godine zbog toga što se sjetila mog rođendana moći naljutiti sestru bez većeg angažmana. Naime koliko je mene zabavljalo što mi se majka ne sjeća rođendana toliko je moju sestru znalo pogoditi što se ne sjeti njezinog. A moj brat je muško. Zamisli koincidencije. Onda bi ja suptilno i na vrijeme dojavila majci za neke rođendanske datume u okruženju moje sestre pa bi majka zvala i čestitala, a za sestrin bi joj uvijek zaboravila dojaviti na vrijeme. Ostalim danima sam uglavnom bila nezla. Ove godine će biti dovoljno da joj kažem da se majka sjetila i čestitala mi još ranim jutrom. Znam da mi neće vjerovati ali isto će je kopkati. Do devetog mjeseca kad se zbio onaj događaj u autu.
06
nedjelja
svibanj
2012
samosanacije (iliti lizanje rana) u tijeku
Kad narastem bit ću Kučka,
tako mi mog milosrdnog tučka.
Bezobrazne i zle, da me ljutnja mine,
poslat ću lijepo u tri pičke materine.
Pun mi je kufer tuđih napuhanih ega,
nekog ću izdušit tako mi svega.
Nisam ja kriva, takav je dan,
ljudi su govna, dajte mi gan!
- anonimna pacifistica -
