11
nedjelja
ožujak
2012
pragovanje - reful drugi
--- ovo je komentar, doduše mrvcu dislociran
Proph, Zaphod se osjeća otprilike ovako:
Ibe i proph, evo možete ga izravno pozdraviti :)
Ne daju linkove u komentarima pa onda ovako. A nije da nisam probala, al mi onda uzvratno reklo da sam prijavljena zbog spamanja. Tja.
---
Za cijelo vrijeme pragovanja nisam vidila čašu manju od pola litre, niti pića osim piva. Tamo teku pivske rijeke, a domaći uopće nisu debeli iako i mlado i još mlađe, a bome i staro mahom pije pivo, a po trgovima zimi isto tako mahom peku svinjske šunke koje su i meni izazivale curenje sline, a i fino je na minus jedan prići malo roštilju i ugrijat se. Jeli? (a bome i pili).
U pivskom domu (Pivovarský Dům) se pivo toči u žirafama.
Sami proizvode pivo i imaju svijetlo i tamno. Meni kroničnoj nepivopiji ovo svijetlo pivo se vrlo jako svidjelo. Obe žirafe sa slike su boravile na našem stolu. Bilo nas je osam odraslih, od čega sam ja više u kategoriji kušača nego ispijača ali s nevjerojatnom lakoćom je popijeno svih osam litara .Naša piva su mi neprivlačnog okusa pa nisam potrošač, u Pragu sam pak morala probati i svidjelo mi se. Malo više nego što mi se svidjelo. U pivnici u kojoj je navodno osnovan Hajduk imaju samo jednu vrstu piva - tamno pivo koje isto tako sami proizvode i nazvali su ga "flekovský ležák". I ovo pivo mi se svidjelo. Vrlo. Tu pak ne moraš naručivati, konobar stalno kruži okolo s tacnom punom isključivo krigli piva i čim vidi stol s ljudima, a bez piva samo spusti odgovarajući broj piva na stol podrazumijevajući sve što je potrebno podrazumit. U toj pivnici ne dobiješ račun (bar mi nismo) nego komad papira na kojem ti onda samo dodaje onoliko recki koliko ti je u tom điru spustio novih krigli na stol. Kad odlučiš platit prebroji recke na papiru i izbaci cifru. U Fleku smo bili par minuta nakon Pivovarskog Dům-a pa račun nije bio previše reckav.
Račun. B kao Becherovka.
/>
Najviše sam volila hodati navečer s čašom tople čokolade sa šlagom u ruci. Temperatura je bila između minus jedan i nula. Nije bilo nikakvog vjetra pa je bilo svježe ali ne i hladno. Dakako uz punu zimsku opremu.
04
nedjelja
ožujak
2012
pragovanje - reful prvi
Dragi, prenesi me preko Praga!
- E da, oću! Nisam lud! Šetaj mala!
I tako onda šetasmo nekoliko dana uzduž i poprijeko. No dobro, malo smo se i vozali. Češ-česi su čudan neki narod. To mi prvo upalo u oko. Vrijeme metroiziranja mahom krate čitanjem knjiga, novina, čegagod. I mlado i staro. Pritom potpuno neobeshrabljeni činjenicom da u istom provedu u prosjeku (odokativnom) jedva15 minuta u komadu. Čudan i zarazan narod. Čak sam i ja čitala u metroju - na displeju ispisane nazive stanica! A nisam morala, jer je ugodan tetljivi glas dopirao iz zvučnika izgovarajući ih. Eh, da sam znala, bila bi ja i prije! Sad se mogu baciti i na zahtjevnija štiva. Baš se osjećam izazvano. Ne izazovno! U istom tom metroju dočim bi ušla sa sinoslavom odma bi mi se božemiprosti dizala prva mlađa osoba. Na ulici ti pak umjesto Kule stražara guraju u ruke neke tamo kazališne programe! Na eskalatorima u podzemnoj se svi drže na desnoj strani kako bi oni kojima se žuri mogli neometano protrčati lijevom. Ti eskalatori idu toliko brzo da se Trovremenski Taft samoubio prilikom prvog posjeta. Znam jer sam mu bila na grobu. Leži odmah do Karela Čapeka. I nemoš vjerovati ali nekima ni to nije dovoljno brzo pa te gledaju mrko ako si ispred njih i slučajno predstavljaš grupu turista razbacinih randomično (nerijetko čak i po dvoje na istoj skali da nitko ne bi mogao proći) po eskalatoru!
