pragovanje - reful prvi

Dragi, prenesi me preko Praga!
- E da, oću! Nisam lud! Šetaj mala!

I tako onda šetasmo nekoliko dana uzduž i poprijeko. No dobro, malo smo se i vozali. Češ-česi su čudan neki narod. To mi prvo upalo u oko. Vrijeme metroiziranja mahom krate čitanjem knjiga, novina, čegagod. I mlado i staro. Pritom potpuno neobeshrabljeni činjenicom da u istom provedu u prosjeku (odokativnom) jedva15 minuta u komadu. Čudan i zarazan narod. Čak sam i ja čitala u metroju - na displeju ispisane nazive stanica! A nisam morala, jer je ugodan tetljivi glas dopirao iz zvučnika izgovarajući ih. Eh, da sam znala, bila bi ja i prije! Sad se mogu baciti i na zahtjevnija štiva. Baš se osjećam izazvano. Ne izazovno! U istom tom metroju dočim bi ušla sa sinoslavom odma bi mi se božemiprosti dizala prva mlađa osoba. Na ulici ti pak umjesto Kule stražara guraju u ruke neke tamo kazališne programe! Na eskalatorima u podzemnoj se svi drže na desnoj strani kako bi oni kojima se žuri mogli neometano protrčati lijevom. Ti eskalatori idu toliko brzo da se Trovremenski Taft samoubio prilikom prvog posjeta. Znam jer sam mu bila na grobu. Leži odmah do Karela Čapeka. I nemoš vjerovati ali nekima ni to nije dovoljno brzo pa te gledaju mrko ako si ispred njih i slučajno predstavljaš grupu turista razbacinih randomično (nerijetko čak i po dvoje na istoj skali da nitko ne bi mogao proći) po eskalatoru!