29
subota
siječanj
2011
disproporcije
Vrtićka skupina mog sina ide u maškare. Dečki će biti mladoženje, a cure mlade. To su smislile tete. Kad su pitali djecu što bi htjeli biti, jednoglasno su rekli: "Gormiti!" (cure su shvatile da su jedino kao Gormitice zanimljive dečkima). Nije prošlo. Što me skroz čudi jer su Gormiti jedna skroz dražesna bića. Ja ih doma imam cijeli čopor. Svaki mjesec izađe nova serija i nastave li se razmnožavati ovim tempom bojim se da ću morati dignuti kredit kako bi ih sve iskompletirali. Jer to je misija mog sina. Imati ih sve.
Sinoslav ne želi ići u maškare. I bit će valjda jedini izočan.
Ja: Zašto ne želiš u maškare?
Sinoslav: Ne želim jer tamo bude buka, a osim toga već sam ti rekao da se neću ženiti!
Istina, rekao mi je to već nekoliko puta.
Moja majka kaže da je očito kako jabuka nije pala daleko. Ne znam zašto.
Dočim.
Sinoslav je šarmantan i starije cure padaju na njega. Tako ona ima 5, a on tek 4,5. Ona mu crta i crteže ubacuje u njegov ormarić. Poklanja mu lančiće koje je sama napravila i grli ga svaki put kad joj se ukaže prigoda. I to poprilično žestoko. Meni je rekla da joj se on sviđa, a tati mu da će udati za sinka kad oboje porastu. Kad ga ona grli on stojički to podnosi, čekajući da je prođe. Ostaje mi da se nadam da neće razviti generalnu averziju zbog ovih ranih trauma. Njemu su ženska bića još uvijek poprilično nezanimljiva i nerazumljiva (al ovo zadnje će ionako ostati za vječno). Bar u usporedbi s Gormitima.
Nekidan prisustvujem njihovom razgovoru.
Ona želi da baš on bude njezin mladoženja i nagovara ga da ide u maškare. Pa kaže:
Ona: Moraš ići jer ja ću biti princeza i imat ću prekrasnu haljinu i bisere i bit ću kao sjajna zvijezda na nebu! A? Što kažeš, što kažeš T.?
On mrtav-mokar: Ne želim.
Ona u čudu i nevjerici: Ali ti ćeš biti princ! Zar ne želiš biti princ?!
On dosađujući se: Ne želim biti princ i ne želim se ženiti. Majko di je onaj Gormit iz šumskog plemena??
30 godina kasnije
On još uvijek razumije klince koji se oduševljavaju Gormitima. Sad, međutim, razumije i ono o čemu je ona govorila tada ali još uvijek nije siguran želi li biti princ.
Ona je već umorna od čekanja (a i taj sat ne prestaje otkucavati), i udaje se za prvog čiji je stupanj nesigurnosti manji.
50 godina kasnije
On žali što nije bio princ jer sad ne bi moro sam prati gaće.
Ona zadovoljno gleda svoje unuke, shvaćajući da se prinčevima zbilja ne gleda u zube.
Kad će se više taj stroj za vraćanje u prošlost moći nabaviti preko neta?
Muškarci mogu provesti cijeli život čekajući neki novi gadget.
I ja sam jednom bila muško.
A onda sam ovulirala..ili se kaže ...evoluirala. Uvijek to brkam. :)
07
petak
siječanj
2011
Kapaciteti popunjeni
Pssssst. Došla je Nova Godina. Ako se budemo pravili da nismo tu možda...
Dojavili su mi s televizije da je došla Nova Godina. I to ni manje ni više nego Sretna Nova Godina. Vrištala su grla. Skroz me zateklo. Uzela sam priručnik za ponašanje u trenucima sveopće zatečenosti i pročitah što mi je činit. Kako u sebi nisam zatekla ni najmanje volje za nazivanjem i čestitanjem odmah sam se latila nazivalačkih aparata i krenula ne bi li u startu zatukla taj nemili izostanak. Uvijek mi zafali kad je najbitnije pa se moram fatati u koštac ili za dugme. Prvo sam nazvala brata i rekla mu da dabogda mu bila Sretna, jer je tako pisalo u priručniku. On je prvo pomislio da sam nešto ljuta na njega, pa da me je garant obuzeo neki virus zbog čega bulaznim, onda se prisjetio kako mi je mijenjao pelene dok djetetom bijah pa šokiran upita da što je već došla? Morala sam mu reći da je informacija iz druge ruke, jer sam u prvoj držala priručnik, al ako je bilo na teveju da je valjda došla. Najdraže mi je kad se ispostavi da nisam jedina iako me brojevi veći od 5 već lagano krenu uznemiravati. Nakon njega nazvala sam majku koja mi nezadovoljno ukaza na činjenicu da je N.G. stigla još u ponoć brzim vlakom, a da je ja zovem tek u 5 do 12. Reče mi da je cijelu noć čekala da zovem, a da je moj brat koji je slučajno i njezin sin još nije nazvao. Probala sam opravdati brata neinformiranošću ali nije prošlo. Jer. Moja majka živi sama i to joj uvijek teško padne. Uglavnom na srce. Da ja živim sama namjerno bi zaključala vrata kad bi čula da dolazi N.G. Ostalim danima nije toliko uočljivo kad te nitko ne nazove. Odmah u ponoć.
Iako.
Bila je neka muzika uoči, a inače bude unos. Sinoslav je plesao, smijao se, izvodio ludorije i izazivao me na pridruž. Jer njemu ne treba puno. Veselje je njegov default. Gledajući ga tako veselog i zadovoljnog nekoliko puta mi se učinilo da je došla N.G. Ali kako je stalno dolazila druga, nova, nisam bila sigurna.
Nekoliko dana kasnije došao nam je i Samsung LE40C650, uzela sam telefon i krenula nazivati i čestitati.
