Marketing
disproporcije
Vrtićka skupina mog sina ide u maškare. Dečki će biti mladoženje, a cure mlade. To su smislile tete. Kad su pitali djecu što bi htjeli biti, jednoglasno su rekli: "Gormiti!" (cure su shvatile da su jedino kao Gormitice zanimljive dečkima). Nije prošlo. Što me skroz čudi jer su Gormiti jedna skroz dražesna bića. Ja ih doma imam cijeli čopor. Svaki mjesec izađe nova serija i nastave li se razmnožavati ovim tempom bojim se da ću morati dignuti kredit kako bi ih sve iskompletirali. Jer to je misija mog sina. Imati ih sve.
Sinoslav ne želi ići u maškare. I bit će valjda jedini izočan.
Ja: Zašto ne želiš u maškare?
Sinoslav: Ne želim jer tamo bude buka, a osim toga već sam ti rekao da se neću ženiti!
Istina, rekao mi je to već nekoliko puta.
Moja majka kaže da je očito kako jabuka nije pala daleko. Ne znam zašto.
Dočim.
Sinoslav je šarmantan i starije cure padaju na njega. Tako ona ima 5, a on tek 4,5. Ona mu crta i crteže ubacuje u njegov ormarić. Poklanja mu lančiće koje je sama napravila i grli ga svaki put kad joj se ukaže prigoda. I to poprilično žestoko. Meni je rekla da joj se on sviđa, a tati mu da će udati za sinka kad oboje porastu. Kad ga ona grli on stojički to podnosi, čekajući da je prođe. Ostaje mi da se nadam da neće razviti generalnu averziju zbog ovih ranih trauma. Njemu su ženska bića još uvijek poprilično nezanimljiva i nerazumljiva (al ovo zadnje će ionako ostati za vječno). Bar u usporedbi s Gormitima.
Nekidan prisustvujem njihovom razgovoru.
Ona želi da baš on bude njezin mladoženja i nagovara ga da ide u maškare. Pa kaže:
Ona: Moraš ići jer ja ću biti princeza i imat ću prekrasnu haljinu i bisere i bit ću kao sjajna zvijezda na nebu! A? Što kažeš, što kažeš T.?
On mrtav-mokar: Ne želim.
Ona u čudu i nevjerici: Ali ti ćeš biti princ! Zar ne želiš biti princ?!
On dosađujući se: Ne želim biti princ i ne želim se ženiti. Majko di je onaj Gormit iz šumskog plemena??
30 godina kasnije
On još uvijek razumije klince koji se oduševljavaju Gormitima. Sad, međutim, razumije i ono o čemu je ona govorila tada ali još uvijek nije siguran želi li biti princ.
Ona je već umorna od čekanja (a i taj sat ne prestaje otkucavati), i udaje se za prvog čiji je stupanj nesigurnosti manji.
50 godina kasnije
On žali što nije bio princ jer sad ne bi moro sam prati gaće.
Ona zadovoljno gleda svoje unuke, shvaćajući da se prinčevima zbilja ne gleda u zube.
Kad će se više taj stroj za vraćanje u prošlost moći nabaviti preko neta?
Muškarci mogu provesti cijeli život čekajući neki novi gadget.
I ja sam jednom bila muško.
A onda sam ovulirala..ili se kaže ...evoluirala. Uvijek to brkam. :)
Post je objavljen 29.01.2011. u 10:26 sati.