konjevi bez centracija

Svijet je pun nadrkanih ljudi. Nekad mi zbilja dođe da im pristojno kažem "ajte lijepo u kurac!". Posebna kategorija su ovi što rade u državnim službama. To je takva ekipa da mi je Kurac za njih zadnji put ljutito rekao "jebote, što si mi ove poslala?!". A poznato je da on nije izbir...no dobro.

Konjcentracija mi je u gnjurcu kojem je voda do kamena s ramena. Pitam se jeli to normalno dok gnjurac uporno neće da pljune. Što ako mu voda dođe do koljena pa i dalje? Mogu se za vazda oprostiti sa svojom konjcentracijom, a kako ću onda ikad više kopati nos i pisati ljubavne pjesme istovremeno??

U međuvremenu, po kućama lomim čaše (bez da su mi ruke poslije toga krvave), prolijevam ulje po podu, a ponekad i na vatru, zagorijevam ručkove, pomažem cvijeću da ugine, zapinjem od kućne pete, šeste i skroz desete elemente i sve to potpuno nehotice. Što reći nego prilika dana, a možda i života. Sve prijave na 92-62-92.