Zaokret
Vele pametni da fizički rad liječi dušu. Za tijelo, u mojim godinama, više manje, ali ako ga pametno koristiš i to može biti lijek. Lijek je biti na friškom zraku, u radu je spas, ali ovih zadnjih dana je bilo ipak prefriško. Prehladno.
Zime su takve neke, depresivne, pogotovo na selu, jer cijelu godinu živiš vani, nekaj delaš vani i onda sve stane. A u kući nemaš kaj puno, osim onih sitnih stvari. Praktički, a i doslovno, prespavala sam zimski san. U svojoj nastambici. Prva cijela godina.
Jučer je bila „predizborna šutnja“, rezultate još nisam dobila, pa sam odlučila napraviti „zaokret“, započeti, odnosno, nastaviti sa radovima. To će mi odvući misli. I rekli su da danas neće biti minus, tako da ja krećem sa hranjenjem duše i tijela. A slijedeći tjedan najavljuju kišu, pa opet niš od radova. A proljeće, samo što nije.
Da, ta mala kućica, odmah lijevo od kučerka, gdje će biti kokice, ta kojoj trebam sad na proljeće popraviti krov, da ne prokišnjava, iza nje smo bacali staru građu prilikom radova. To su sve one stare letve, sa prvotnog krova. E pa da bi striča imao lakši pristup krovu, treba raščistiti prilaz, premjestiti tu staru građu, očistiti oko te kućice. To je moj plan za danas. Imam i tačke i kolica, sve ću ja to lijepo iskoristiti i krenuti. Rukavice, kapa i udri.
Od kukanja fakat nema niš. Radna akcija. A i kokicama treba osloboditi taj dio, jer će tu imati dosta prostora za prošetati. Ogradit ću jedan lijepi komad iza te kućice i iza kučerka, gdje mi inače nije baš lepo za kositi, pa budu one to pozobale. Tu travicu. Korisno i praktično.
Imam cijeli popis radova i planova za ovu godinu. Samo da malo zatopli. A proljeće i jesen su idealni za to, jer, opet, kad zapeče trideset pet, onda si unutra, pod klimom.
Već sam stavila jednu mašinu veša, oprala sam kupaonu i wc i samo čekam da izađe dan, jer još uvijek je mrak.
Dakle, popraviti krovek taj mali, urediti za kokice, kupiti kokice, počistiti dvorište, pospremiti drvarnik, posložiti to malo drva koje imam, jer ne grijem se na drva, ali dobro dođu za roštilj, onda na kučerku promijeniti ogradu na balkonu, a prije toga ju treba pofarbati, zaštititi, napraviti pokrivala za prozore, ona starinska, treba ovu godinu i prefarbati prozore, trebam pofarbati i bočni dio kuće, zalijepiti stiropor na sjeverni zid kuće, gdje će ići fasada, treba požbukati tu malu kućicu, kada sredimo krov, treba posaditi vrt, ma čudo posla. I sve me to veseli. I sve je to dio radova, jedan vuče drugi, nemaš kaj misliti, samo raditi.
Htjela bi i napraviti jedan lepi cvjetnjak tamo vani, gdje obično sjedimo. Htjela bi napraviti i vanjsku kao kuhinju, gdje će biti i roštilj i sudoper, onaj veliki.
Ali, polako, jedno po jedno.
Prioriteno je pokriti taj krovek kak spada. Zaštiti tu mini kućicu. A i garaža mi je tamo, onda bude skroz funkcionalna, neće prokišnjavati. A imam i malih, sitnih popravaka, tipa vrata na garaži, da se mogu zaključati, pa te neke brave vanjske treba promijeniti.
Posla kol'ko ti srce želi.
E da, htjela bi ja i bazenčić neki postaviti, onaj koji se složi, a za njega isto treba pripremiti prostor. Izravnati dio livade, napraviti dobru podlogu.
Najvažnije od svega, treba sve to dobro isplanirati i paziti na svaki detalj, unaprijed znati kaj želiš, kak želiš, da ti kasnije ne bude žao.
Vidim izašao je dan. Pijem kavicu još uvijek, veš se oprao, stavila bum odma i drugi, ovaj bum objesila. Poslušam vijesti i krećem.
Ne znam budu li došli klinci ovaj vikend, imaju svog posla, ali imam i ja svog. Ako dođu, uvijek dobro dođu, a ako ne dođu možda ja odem do njih. Sutra.
E da.
Serotonin mi raste pri samoj pomisli na te radove. Super je kaj većinu toga mogu napraviti sama, osim krova, trebat će mi , doduše, više vremena, ali znam i mogu, a to je najveća vrijednost u svemu. Jer, osim kaj uštedim puno, zapravo guštam. I više cijenim svaki taj komadić dvorišta.
Taj osjećaj ne možeš kupiti.