Planova ima puno, planovi su zakon, planovi me drže, planovi su pola posla, planiranje je lijepi način popodnevnog odmora. Stalno planiram i stalno kombiniram i sve vidim gotovo, uređeno, lepo.
Ima ta još jedna kućica, treća u dvorištu. Ljudi koji su tu živjeli imali su blago. I krave i svinje i kokice i pivnicu. Sve kaj treba imati na selu.
Danas je toga sve manje, država ti uvjetuje, pa rijetko tko ima domaće životinje.
Ima ta mala kućica, u dvorištu, koja ima kokošinjac, radionu, svinjac i malu garažu, u koju stane baš mali, niski autek. Moj stane, a prijašnji gazda je imal yugića.
Svaka ta prostorijica nema više od tri kvadrata, osim garažice, ona ima malo više.
Krov je totalno stučen od one tuče. Prokišnjava i opće je ruglo dvorišta. Već dugo gledam u nju i zadnji plan je bil rušenje.
Ja bum to lepo zrušila i raskopala i izravnala sa zemljom, pa bum jednog dana napravila sjenicu.
Klinca malo. Rušenje košta ko cijela sjenica. Trebaš bager, trebaš radnike, trebaš odvoz šute, zbrinjavanje iste, pa opet bager da zravna, pa šljunak, pa utabaj, pa sto nekih čuda.
Veli meni Zlatkić, razmisli, najlakše je nekaj zrušiti, poslije ti bude krivo. Imaš sav materijal za krov, malo ulaganja, a velike mogućnosti.
Dobro on veli, kad sam mijenjala krov na kučerku, sačuvali smo dosta crijepa, ostalo mi je i nešto letvi, imam i one krovne folije, samo kupim dve tri kile čavlih, dogovorim se sa stričom i popravimo taj krov. Ipak ti ostanu te prostorijice, imaš mjesta za odlaganje alata, kosilica, trimera, kanti, lopata, svega. Nebum imala svinje, ali imam garažicu koja ne prokišnjava, imam malu radionu i imam kokošinjac.
A kokošinjac je ostao kakav je i bio izvorno.
Ima one lojtrice gdje koke spavaju, lani sam ga komplet oprala z minivošem, lagano se čisti jer ima i odvod van. Ne može unutra lisica, lijepo se da zatvoriti. Samo treba jedno lijepo korito, drveno bi ja, okruglo i malo sijena da se napravi mjesto gdje budu kokice nesle jajčeka.
Već znam i koje koke bi uzela, već sad gledam kako ću im ograditi dio gdje budu išle u šetnju, sve je već u planu. Ma sve je već gotovo, u mojoj glavi. Moža mi fali kojih desetak letvi, ne u glavi, neg zapraf, da skompletiram sve za krovek, ali to nije neka velika investicija, a dobit je velika.
Sad samo čekam toplije vreme, sastanak i dogovor sa stričom i ide realizacija.
Pet kokica je dovoljno. Taman za mene, ne trebam puno. A svaki dan budu friška jajčeka. I svaka bude imala ime. Jer ih je malo. Razmazit ću ih. Koke se vole maziti, privržene su. Kokice.
E da.
Onaj svinjac kaj je tam isto sam oprala i sve uredila. Tražeći kokice onlajn, vidjela sam i patuljastu kozicu. Malu slatku. Tko zna, možda udomim jednu, iako one ne vole biti same. A ako uzmem dvije, mušku i žensku, onda je to već posel. Možda ipak u penziji. Do tada kokice i jajca.
Oznake: pria