Čitanje ispunjava čovjeka, dobivaš jednu drugu dimenziju, daje ti mogućnost da na svoj način vizualiziraš i kreiraš filmove u svojoj glavi, režiraš sam, slažeš scenografiju, udubiš se totalno, gubiš pojam o vremenu, ovisno o tekstu koji čitaš, biraš si tematiku i uglavnom jedva čekaš saznati kaj je bilo na kraju. Često puta žališ kaj nema dalje.
Onda učiš, učiš nove riječi, dobivaš razne savjete, poistovjećuješ se sa likovima, ulaziš u priču.
Ja sam uglavnom oduvijek voljela čitati realne stvari, fantastika me nikad nije zanimala, ali sam zato voljela autobiografije i biografije. Realne priče, neke knjige kako si pomoći, kako promijeniti navike. Volim, sad u zadnje vrijeme, čitati priče uspješnih ljudi, kako su oni promijenili svoj život na bolje, koje su to ključne stvari i navike. I jedna posebna, vječita tema, kako smršaviti.
Uvijek sam bila mršava, osnovna, srednja škola i tamo sve dok nisam ostala trudna. Onda sam buknula. Jedno dijete, drugo dijete, treće dijete.
Bila je dve i dvanaesta, šesti mjesec, sve se zahuktavalo oko burazove svadbe, ja si tražim kaj bum si obukla. Ženi ti se buraz, pa nije to sad da si baš običan gost. Moraš biti reprezentativna, lepa, zrihtana. Treba biti sa stilom.
Je da, sa stilom treba zapakirati tih devedeset kila. Imala sam par želja, rekla bih uvjeta, koje je ta moja haljina morala zadovoljiti. Pod broj jedan, ništa me ne smije tiskati. Nigdje. Pod broj dva, mora mi biti ugodno, pod broj tri, mora biti cjenovno prihvatljivo i pod broj četiri, ništa me ne smije tiskati.
Bio je taj jedan dućan sa modernim, asimetričnim haljinama, apstraktnih desetaka i tamo sam si ja našla taj svoj „haljetak“. Još uvijek taj dućan postoji, zove se Artigo moda, na Zrinjevcu, izvrsne, neobične stvari. Imaju i fejzbuk stranicu, pogledajte.
Uglavnom, sve je prošlo, baš kak treba, veselje, svadbica, dragi ljudi, suze, smijeh, pjesma. Ja sma bila zrihtana i mislila sam kak sam cool.
Tjedan dana nakon dolaze prve fotke. Uspomene za cijeli život. Za cijeli život.
Gledam ja, listam slike, kad najednom kit na slici, ženski kit, zapakiran u asimetručnu haljinu, mislim haljina je bila lijepa, i sve je trebalo biti lijepo, ali kit. Onaj najveći, plavetni kit. Vidiš ti da ima potencijala, ali kit. Vrištalo je u meni, pa kak si tak prasica dozvolila sebi, pa kaj je z glavom, kak misliš ti tak dalje, moraš to riješiti. Kit. Doslovno mi se povraćalo. Zgadila sam se sama sebi.
Prva stanica, knjižara, nemaš kaj sad, ništa online, samo papirnato, kupuj knjigu, svoju knjigu i nema zajebancije. Morala sam imati tak nešto opipljivo za kaj sam se držala. Sad izvoliš to riješiti.
Kako smršaviti u devedeset dana, odnosno 90-dnevna dijeta. Ta mi je bila nekak najprihvatljivija, po naslovu, čak dobiješ i kao neki dnevnik koji si vodiš. Kao, dobiješ dvije knjižice za cijenu jedne. Praktično i korisno. Divno.
Krenula sam, ozbiljno, uglavnom keto. Držala sam se svih uputa, vodila dnevnik, i to sve u vremenu razvoda. Hoću reći, nisi baš normalan psihički, i kao kaj ti nije dosta jedan teret, nego ajmo, ubijanje na svim poljima. Ja pogledala nisam devedeset dana ni kruha, ni slatko ni voće, tu i tamo borovnice, ni tijesto. Sva sreća bilo je ljeto, bilo je vruće, bilo je dost povrća i bila sam ja, puna volje da mi bude bolje.
Nacejavala sam se vodom i trčala na wc svakih 15 minuta. Mislim, nisam trčala, nisam baš mogla trčati, više sam se žurno vukla. Prvih mjesec dana, cijela polovica lipnja i prva polovica srpnja niti grama. Niti grama, ali niti grama. Psiha vrišti, borbe unutarnje, a bogami, i vanjske. Sanjala sam hranu, svu onu koju ne smiješ. Nisam prekršila. Vrijeme je išlo, kao i uvijek kad nešto čekaš, sporooo.
Već tamo početkom kolovoza stvari su se počele događati. Samo je krenulo. Hop, vagica veli 82, cap rujan, vagica veli 76, cap listopad, vagica veli 70. Onda je stalo. I dalje sam ja bila uporna, ali sada puna samopuzdanja, zgodna, struk, noga, konfekcijski broj, kosa, lice, opće stanje. Bombonica.
Kupuje se nova roba, to se bahati po m i s policama, isprobavaju se trapke. Nisam još htjela kupiti dobre trapke, jer budem još malo smršavila.
Kraj studenog, moja draga Sanja ima roćkas i sprema se tulum godine. Mislim da svake godine, već tradicionalno, svi iščekuju taj događaj. Sanja ima najbolje tulume. Meni izvrsna prilika da se zrihtam, da zabljesnem sama sebi. Idem kupiti haljinu. Vaga je bila na 65. Tako sam i htjela. Konfekcijski 38. Uspjela sam. Sada idem to proslaviti.
Privatna događanja, rasulo. Zahuktalo se. Raspada se sve. Uvijek je tako, uvijek negdje nešto nije kako treba, ne možeš imati sve. Nije baš za usporedbu brak i haljina, ali braka više nije bilo, a haljina je došla. Tak da uzmeš kaj ti se pruža i uživaš u trenutku.
Haljininčićica. Najmanja ikad, gola leđa, minijaturna, minica. To se sad već i treniralo na veliko, trčala sam, išla u teretanu, bilo je i cross fit-a, sve se moglo. Ja super, super tulum. Skoro pa me ekipa nije prepoznala. Bila sam baš izvana top. A iznutra flop.
Sad kad gledam s odmakom, nema toga, kada zamisliš da možeš i kad je želja jaka, da nemreš. Poslože se kockice, jačaš psihu, budeš glavni lik svoje knjige, zvijezda. Ali opet, naučiš, nije sve kako želiš. Uvijek ima nešto što te i dalje kopka, uvijek imaš na čemu raditi, uvijek možeš popravljati segmente sebe i svog života. Kao kad imaš kuću. Uvijek imaš posla, nikad nije gotovo, nikad nije dosadno, uvijek može bolje.
Svaki dan ti je prilika, svaki dan možeš naučiti nešto novo, svaki dan možeš izgraditi nešto novo, na sebi i oko sebe. Samo moraš biti svjestan gdje si, biti prizeman. Osvijestiti sebe, prihvatiti sebe i shvatiti da jedino ti sam možeš promijeniti sebe i raditi na sebi i osjećati se bolje u svojoj koži.
Nisam se ja nikada brinula kaj drugi misle o meni, kako me vide, a pogotovo nisam uzimala k srcu neke, ponekad ružne, komentare. Nikad ti brale moj ne znaš kako je u nečijoj koži. I zašto je. I zbog čega je.
Lijepo se ti okreni sebi, radi svoje, ne gledaj druge, budi ti, budi svoj i budi tu. Dok god si tu imaš priliku, a dokle ne znamo.
I svi ti uspješni ljudi bili su nekad debeli, pijanci, drogeraši, siromašni, premršavi, imali su svoje vlastite borbe i pobijedili su sebe, uspjeli su. I sada čitamo knjige koje čitamo i pokušavamo raditi na sebi.
Bila sam tak lepo mršava, do operacije kičme (o tome nekad drugi put).
Danas gledam tu istu knjigu. Danas je moj jedini veliki problem broj na vagi. Pozitivna sam, al' na vagi najpozitivnija do sada. I nije me briga tko me osuđuje i kako me tko gleda. Gravitacija, godina proizvodnje, nebitno. Bitno je da sam tu i da imam priliku.
Danas paralelno čitam više tih „pametnih“ knjiga, i slušam podcaste (moderno doba) uspješnih ljudi, radim si svoj plan, pokušavam. Jedino kaj sam prešla u kompliciraniju kategoriju. Odnosno, kako smršati u menopauzi, sa hashimotom i dvije operacije kičme. Više je tu knjiga u igri, ali znam...
...znam da je većina toga u glavi, ima i dosta u nogama, moraš se kretati, smanjiti obroke, hraniti se zdravo, bla bla, a najvažnije od svega, trebaš biti u miru sam sa sobom.
Mislim da je sad pravo vrijeme, situirala sam se, posložila sve lijepo, mirno sam. Ne, ne, nisam rekla da je sve po peesu, uvijek ima malih, dodatnih, utakmica, ali se fokusiraš, jedno po jedno.
E da..
I nije nestala ta Ana sa slike, ona je još uvijek tu, unutra, zapakirana, i struk i noge i sve je tu, samo je malo udaljenija od kostiju. Ja ju osjećam i vidim.
A vi, ako ste dobri, možda načas ugledate i štrumpfove.
| siječanj, 2025 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||