Tek sam kupila kuću. Nisam još nikog poznala u selu. Prvi susedi su odmah tu, ali nismo puno komunicirali. Onak samo pristojno dobar dan, dobar dan. Kimneš z glavom.
Svaki odlazak na selo, približavanje dvorištu, imala sam lagana sretna preskakivanja srca. Gizdava gazdarica. Dugo nisam opće posložila u glavi da je to sad moje. Di bi ja takva neozbiljna kupila kuću.
Sjećam se da sam zvala buraza da mu javim. Pitam di si, veli na kavi s Tomom, ja velim sad cu ja doć. I dođem i velim kupila sam kuću. Kupila si kuću? Kak, di? I ja se ne gasim, pokazujem slike..veli on, jebote ti tak sam dođeš i veliš kupila si kuću... ko da si kupila nekaj u dućanu.
Uglavnom da.
E sad...ušla sam ja taj put u dvorište, gizdava, važno, sad ja imam posla. Rade se planovi za svaki vikend.
Ko zna kolko još ključeva imaju ovi ljudi od kojih sam kupila kuću, reko, treba promijeniti brave. To je prvo.#
Iskipala sam stvari iz auta, izvadila svoj alat, skinula jednu bravu gore na katu i prešla natrag u Jasku po nove brave s kvakama i ključevima.
U Jaski ima sve. Sad ja tek upoznajem Jasku, di je kaj. TIŽ ima sve. I kaj misliš da nema, ima. Ne znam opće di im sve stane. Ko zadruge nekad. Od igle do lokomotive. Imaju i svijeće koje izgledaju kao hm...znate... da ne velim prosto...zapakirani u celofan i vele prodavači da idu ko lude te sveće. U prirodnoj veličini. Ne znam sad točno dimenziju. * Vele da je samo jedna veličina, nemaju po brojevima. Ali ide. Baš me zanima kak to doma zgleda kad nestane struje. Vražje ženjske kaj sve kupuju.
Poberem jedno pet tih komplet brava sa kvakama i ključevima i gibam doma.
Lagano je išlo na katu, promijenila sam gore sve, onda sam se spustila dole. Ulazna vrata na štengama prema gore. Lepa, stara, sklepana vrata. Vanjska.
Pokušavam skinuti staru bravu i nikak. Nejde. Idem po akicu, nejde. Mučim se. Nejde. Sat vremena borbe.
Sad mi je već vruće, živčanim polako i mislim si kak sam nesposobna. A znam da nisam. Opet me taj vrag iznutra pokušava pokolebati.
Okrenem se, dolazi Čovek. Hod Clint Eastwood. Frizura Clint Eastwood. Brkovi bijelo žuti. Traperice, neka plava majica s rokerskim nekim natpisom, jedna ruka u žepu, z drugom drži čik u zubima. Izgleda ljut, namrgođen. Mislim si, zujim mu tu pod nosom z alatom, možda mu smeta, bude me lepo zamolil da nek ne zujim ili bu me uputil u neka pravila ovog sela.. kajaznam.
Bez dobar dan počne.
Kaj nejde?
Ma da, nemrem bravu skinuti. Već pokušavam sat vremena i nejde. Ove gore sam zmenjala za čas, ovu nemrem nikak. I pokazujem mu.
Čovek povuče dim, zgasi čik i ode. Bez riječi.
Ja si mislim, jebote kaj je ovom. Nit dobar dan nit niš. Kaj je došel. Nisam htela niš pitati. Samo sam gledala kak odlazi.
Idem dalje svojim poslom, bum neku drugu bravu probala, ovu bum ostavila pa kad tata dojde bude on to rešil.
Odem gore na poljski wc, obavim i sad sam već gladna. Bum si nekaj napravila za klopu. Donesla sam si jegera i luka.
Spuštam se dole, prema tim "glupim" vratima, kad ide Čovek.
Nosi nekaj u rukama. Ima novi čik u zubima.
Imaš di struje?
Imam. Razvlačim kabel.
Ušteka, upali fleksericu, prepili bravu, izšteka, zarola kabel od flekserice i promrmlja.
Evo ti, sad buš si metla novu bravu, ova se zapekla. I ode.
Ja vičem za njim falaaaa sused.
Ljubaf (susedska) na prvi pogled. Glumac, glumi da je namrgođen, da mu nije stalo, a vidiš mu u očima sve.
Od toga dana nikad se nije desilo da ja nisam nekaj delala, da on nije došel videti jel kaj treba možda. I žena mu tak isto. Marica. Ona bu bila u drugoj nekoj priči.
Gospon Čovek Joža!
E da...
Imala sam pet ključeva i idem si ih sad lepo označiti da bum znala koji koja vrata otpira.
Zabunom sam z ključem od gornjih vrata zaključala vrata od štengi. I gledam piše vrata gore, a zaključavam štenge. Kaje sad to.?!?(DčDa nebum prosta.
Gazdarica (ja#) gizdava kupila je pet kompleta sobnih brava sa kvakama. Sve isti ključevi. Jedan otvara sva vrata. Cela Jaska ima ključ od moje kuće. Od svih vrata. Evo ti sad glupačo gizdava. Koza. Ona mora promeniti brave baš sad ili nikad.
To sam ti možeš. Budala. Bome si si lepo kupila. Sad imaš lepi posel opet.
Ipak nemreš mi u hižu. Zmenjala sam to drugi vikend.
Joža se konačno nasmijal. I od onda se stalno smije.
| siječanj, 2025 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||