Već neko vreme gledam poslove. Izvana sam si cool, iznutra kao Mauna Loa (googlaj). Kipi već dugo, al vele stručnjaci da ne bu eruptiral. Da bu se pomaknul od užarene točke i ugasnul. E pa ja kipim al' bogme se pomičem i nebum dala da se zgasnem.
Znači tražim posel kakti u struci. Posao u struci. Tražim posao. Među tisućama drugih ljudi.
Koja mi je struka? Da li čovjek bez završenog fakulteta ima struku? Ili čovjek sa završenom strukovnom školom ima struku? Ili je struka sve kaj znaš delati? Googlam definiciju struke. Mislim, znam kaj je struka, ali ipak googlam. Taj google bolje to objasni. Dakle, grana ljudskih znanja i vještina te disciplina. Eto ti struka. Znači, svi na svijetu imaju neku struku.
Koja je moja struka? Možda bolje, koja je moja svrha? Koja je svrha moga postojanja? Jer kao treba nešto ostaviti iza sebe. Nešto po čemu će te pamtiti. Nešto značajno. Daješ neki svoj doprinos društvu i svijetu oko sebe. Znanja i vještine...
Razmišljam si tak. Pa imam ja i znanja i vještina raznih. I razih disciplina.
Evo recimo, baš u zadnje vrijeme znam da treba biti svoj. Znam da bi čovek trebal raditi ono kaj voli da bi bil sretan. Znam da treba voljeti sebe. Znam da treba sebe poštivati, onda te i drugi gledaju drugačijim očima. Znam da treba uživati u svakom trenutku kao da je zadnji. Znam heklati, znam crtati, znam kuhati, znam peći kolače, valjati razna tijesta, znam postaviti laminat, krečiti, izrađivati razne uspomenske predmete, znam pisati pjesme, znam fino jesti, znam se smijati, znam lijepiti pločice, a bome i znam sve u nekom uredu, z papirima.
Disciplina? Po googlu dio ili grana nauke, koja ima svoj posebni predmet i posebnu metodologiju, te se tretira kao zasebna nauka. Ma nemoj mi reći. Super. Pa imam i to. Nabrojimo neke bitne. Mogu od ničega napraviti super klopu u roku keks. Mogu brzo pojesti. Imam jedan od boljih rezultata u spavanju, prosjek mi je devet sati dnevno. Dobar skor mi je i ne ići na ljetovanje već, evo tradicionalno, petu godinu za redom sam pobjednik. Izvrsna sam u postavljanju pločica, to fakat super radim. Kak veli google sve se to tretira kao nauka. Rekla bih da sam u naukama fantastična. Sad kad si malo bolje razmislim pa kaj bi ja htela. Pa celi život je naučna fantastika. Posebno kod nas.
Uglavnom sada sve ovo kaj znam zamijeni sa volim. Jer tak je kod mene. Sve to volim. I sve to bi ja radila.
Čitam oglase za posao. Nitko ne traži gospođu u najboljim godinama, u glavi pokatkad dijete, sa svime što ja volim sleš znam. Nisam ni sve nabrojala. Tek sam krenula. Naučnica.
Recite nam nešto o sebi....
Nemrem u tak kratkom vremenu. Kaj bi ja izdvojila..najbitnije. Rodila sam tri puta i sama uredila svoj dom. Djeca su mi zdrava i svoja. To su moji uspjesi. O neuspjesima neću. To ionako drugi uglavnom naglašavaju.
Diplomirala sam žute etikete u trgovačkim centrima. Diplomirala sam preživljavanje s naknadom s burze. A ta burza rada...duga priča. Oni čak nude "besplatno" školovanje za možda neke prekvalifikacije dok si prijavljen kod njih. S jednom malom napomenom, ako ti financiraju školovanje ne dobivaš tu veliku naknadu s burze za vrijeme školovanja. A kako onda živjeti za vrijeme tog školovanja, pomoću trikova. Čista fantastika. Naučna.
Mogu odraditi bilo koji posao, to sada znam, ali da ću voljeti to što vi tražite i nudite, o tom potom. Ne možeš očekivati da volim tvoj posao kao svoj, a zauzvrat nudiš minimalac s nekim eventualnim kao nagradama na plaću. Pa kao možete navući i do 1100 eur ako zaslužite nagrade. Već u startu si mi rekel da ne vredim niš. I još da te volim. Kak da ne.
Svi uspješni, o kojima sam čitala, trube jedno te isto. Slobodan si, sleš uspješan, tek onda kada pronađeš sebe, kada radiš ono kaj voliš i kada to imaš sa nekim podijeliti. Manifestiram.
Nemam puno ljudi u svojoj okolini koji imaju tri zelene kvačice na ovo gore.
Većina ljudi ima taj robotski istreniran pristup poslu. Ustane, ide na posao koji mrzi, da bi platio kredit koji mrzi, da bi sa 67 eventualno prestao ići na posao koji mrzi i otplatio kredit koji mrzi. Ako uopće ostane živ. U međuvremenu mutno vidi sve oko sebe što se događa. Odrađuje življenje i postojanje. Propušta izlaske, zalaske, djecu, starce, frendove, koncerte. Trudi se pratiti sve akcije u dućanima s hranom jer, treba prehraniti obitelji. Sretan je kad ulovi akcijsku "polovicu" neke živine iz tkoznakojegstana i napravi kobase. Jer domaće meso je cijenom nedostižno. I onda opali par fotki sa ekipom s "kolinja" za fejzbuk. Nalije se dobro i tak par puta i ostari. Eventualno uživa s unucuma, ako ih doživi, ali mu je fizički teško jer je već star i umoran.
Želim posao. Mogu odraditi sve. Mogu naučiti sve. Uporna sam kad imam motiv i cilj. Možemo se naći na nekoj sredini?
I sve tako, što dalje ide, iako trebam posao, možda da napravim svoj posao. Da zaposlim samu sebe. Jer znam ju u dušu.
Ne moram joj se dokazivati, toj vlasnici fime. Ona točno zna što ja volim i u čemu sam najbolja i u čemu uživam. Imamo iste interese. Identične rekla bih. Ona zna da ja želim posao šest sati dnevno, četiri dana tjedno (odkud mi pravo to željeti di buš to našla), u struci , zna sve moje kvalitete, ne naglašava ono loše. Ona točno zna iz mene izvući ono najbolje, osjeća me, ne osuđuje. Samo me svaki dan iznova uči i podsjeća da je samo jedan život i pokazuje mi put kojim zapravo želim ići.
Ona je moja najbolja frendica. Kada mi netko okrene leđa, cap, evo nje. Za nju jedino znam sto posto da će biti tu dok god sam ja tu. I trebam ju čuvati, da ne izgubi razum. Ak razum zgubiš sve ide vrit. Da ostane dijete i da uživamo svaki dan na "poslu". Najvažnije mi je da nju ne izgubim.
I ona voli fotografirati izlaske i zalaske i saditi vrt i voli uređivati interijere i ona voli heklati, zna crtati, zna kuhati, zna peći kolače, valjati razna tijesta, zna postaviti laminat, krečiti, izrađivati razne uspomenske predmete, zna pisati pjesme, zna fino jesti, zna se smijati, zna lijepiti pločice, a bome i zna sve u nekom uredu, z papirima. I ona, također, ne skida lampice cijelu godinu.
Ona ima fantastičnu firmu, Samoljubaf se zove. Nije još registrirana ni aktivna jer traži idealnog kandidata/zapsolenika/radnika. Taj radnik treba znati otvoriti firmu, izmisliti logo, otvoriti poslovni žiro račun u banci, treba znati biti prodavač, treba znati izrađivati uspomenske predmete, treba znati pripremu za knjigovodstvo, internet bankarstvo, uskladu, naplatu potraživanja, prijavu na hzzo i ostale institucije, voditi evidencije razne, pratititi poreze, treba voljeti rad s ljudima, biti timski igrač, komunikativan, ambiciozan, inovativan i da pristaje na prekovremene. Pa jebote ja to sve mogu i znam. Ona želi sve unaprijed pripremiti pa tek onda realizacija.
Tak sam i ja nekaj htjela otvoriti pa sam se stisla ko drek. Bojim se poreza, doprinosa i raznih davanja. Ono kaj ja mogu dati je očima nevidljivo.
Rekla sam vam. Identične smo. Jedina razlika je kaj je ona malo pametnija/hrabrija od mene. Ja sve to nekak sa srcem, bez puno glave. NEplanski. Rekla bih brzopleto i djetinje, po sluhu, kak me dotakne. Kak me uzme. Ali nikad ne znaš, bedak ima sreće.
E da, super vijest, pozvala me na razgovor za posao danas, poslije ručka. Ušla sam u uži krug. Steže se obruč. *
Imam nekak dobar feeling da bi mogla dobiti taj posel. A i blizu mi je. Tu odma gore, na katu kod mene, unajmila si je prostor. Lepo ga je uredila. Ima i vlastiti wc i klimu. Nemaš brige. I daje prevoz i toopli obrok. Di ćeš bolje.
Držite mi fige. -
d
P.S. Išla bum na more ovo leto da je vrag na vragu. Poduzetnici svi tak ideju.
| siječanj, 2025 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||