Nedjelja, pola pet je. Probudila sam se opet.
Imam u prizemlju par lampica koje gore. Ostavila sam ih još od useljenja. Pa ne mora biti Božić da bi čovjek imao lampice. Dosta ljudi je bilo ovdje, razgledavaju prostor i kao, onak u prolazu, promumljaju...aaa nisi još raskitila....
Kak misliš nisam raskitila? Raskitila? Pa tek sam se uselila u taj moj handmade domčurak. Pa tek sam nakitila. Još uvijek slavim useljenje u moj domek. Još ga nisam dovoljno nakitila. Još uvijek ga kitim. I još uvijek slavim. Svaki dan. Svaki tren u njemu slavim.
Pola pet je. Nedjelja. Ležim u svom okićenom domu. U tom polumraku gledam okolo. Pes, gospodična Yuki, onak' mi se zalegla na deku da nemrem pomaknuti noge. To me ljuti i ograničava, a istovremeno pustim ju da uživa.
Gledam...
Imam i neke lampice koje su se same nametnule i isto daju neku svjetlost. To su te samostalne, podstanarske, koje dođu bez pitanja, lampice.
Recimo plava, dinamo plava, uhljebila se skupa sa bojlerom u moj dom. I kad ležim u dnevnoj, na kauču, onak' ju vidim sa lijeve strane ako ostavim otvorena vrata od kupaone. Čak po noći, kad idem na wc, ona mi osvjetljava prostor. Tak da neću je prelijepiti sa crnom izolir trakom. Ima svrhu.
Skoro ravno, kad gledam iz te iste pozicije evo nje...crvena mala lampica. Nije tol'ko jaka kao bojlerica, ali je tu. Prisutna. Slavi sa svim ostalim lampicama. Televizorica.
Desno, skroz tamo na kraju prostorije, blizu prozora, bijeli se draga mi lampica. Vidim ju također iz ove pozicije na kauču kojeg sam kupila preko marketplacea. O njemu ću isto napisati priču. Ta bijela..sa brojevima, ima važan zadatak i funkciju. Em svijetli, em pokazuje koliko je sati, em svira kad je gotova klopica. Nju nekak' baš volim. Njezino savršenstvo pećnica ili rol. Rolska lampica.
Na kraju, kad iz te pozicije rolke..malo nakrenem glavu i pogled prema gore gospođa Klimka. Ona je bijelo plava. Funkcionalna. Osvjetljava cijeli središnji dio dnevne sobe. Baš onak' dost.
Gledam ja tako...
Nebum ni jednu prelijepila sa crnom izolirkom. Neka svijetle. Nek' se isprepliću u mraku.
Sve moje lampice. U domčurku.
Nedjelja, sad je već pet. Osjećam se sretno. U svom domu. Zahvalna.
I imala bum lamice celu godinu. To sam odlučila. Žal mi je tih nekih ljudi koje su uvjerili da lampice imaš doma samo za Božić i da se onda pospremaju u te neke kutije i finito do idućeg Božića.
Neka je svaki dan Božić. I neka je svaki dan svjetlo. I neka svatko svaki dan vidi sva ta svjetla. To znači da si živ.
Sretna sam.
Idem sada, u pet, u nedjelju, upaliti još jednu dragu lampicu na aparatu za kavu. Nju ne vidiš dok ju ne trebaš. Zelena je. Zapravo su ih dvije. Za dugu i kratku kavu.
Idem proslaviti još jedan dan u domčurku i okolo njega.
Dobro jutro!
| siječanj, 2025 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||