utorak, 24.12.2013.
...razotkrivanje Božića...
|
... svećenici u bolnice na 5.000 kn ... socijalni doprinos po djetetu koliko ono već... ... plaća za domaćice - nula kuna... A mi kao ne uvodimo novine sa zapada i iz razvijenih zemalja... I drugi su nam ukrali Božiće... Svoje želje ovom prilikom osobito upućujem svim ženama u Hrvatskoj, onima koje čekaju vozila koje voze službenici crkve sa zlatnim satovima kad dolaze u "firme" po poklone za potrebite, jer vrijeme tih žena nije bitno; onim i isključivo ženama koje se ovih dana mogu vidjeti da prose na ulici. Onima koje su krive za sve i odgovorne za sve i ni za što zaslužne osim vrijedne spomena u ispraznim molitvama i obećanjima jer ima žena koje znaju bolje od njih samih, a to su one koje su preuzele muški modus operandi. Posebne želje za mirom upućujem djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, jer, eto, ni njihovi roditelji, koji iz bilo kojeg razloga ne mogu skrbiti za djecu, nisu jednako vrijedni svećenicima-dušebrižnicima. Iskrene želje za što brži napredak upućujem svima koji se uče hraniti suncem jer su svi Božićni kolači zauvijek preseljeni u druge sfere i tuđe džepove. I iskreno se nadam da više nikada neće biti toliko kiča, da će biti više prigodnih filmova kao onaj neki na RTL-u u koji sam, naravno, upala nešto iza početka i zaspala prije njegovog kraja, u kojem je Marija djevojčica od 14-tak godina, Josip beta muškarac kojeg tlači stariji alfa brat, Elizabeta ofucana nerotkinja kojoj svi imaju nešto pametno za reć', a Zaharija, kao svećenik, glava zajednice, strepi zbog toga što Elizabeta ne želi obrezivati sina, jer, krpa se izvjesila, krvava, kao i krpa krvava kod razdjevičenja. Ostalo je povijest jer ni jedna borba protiv barbarizma i poganizma nije uspjela otkloniti tlačenje i podređenost žena. Pa čak ni sekularna hrvatska, prva nakon tolikih stoljeća, čak ni sada kada je, barem slovom, samostalna. No, utješno, nije da Božića nema samo u nas. Negdje ga nema zbog druge vjere, a negdje ga nikako i nikako nema. I nema ga, nema... Priča se, priča da su se sve žene "brisale" iz svetih i manje svetih spisa, da su se na slikama preinačavale u muškarce... Pa čak ni onima čijim fotografijama se svijet, moderan, civiliziran, debarbariziran dolazi diviti na izložbama i u muzejima, nije se ništa bitno i Božićno dogodilo u životu. A gle tebe... Look what they've done to my song, Ma.... Da mi se ne bi predbacilo da ne držim do hrvatske tradicije, evo jedne prave, praiskonski tradicionalne u duhu posta... Bratec kosi... Da ne bi ispala previše tugaljiva, ima Melanie i jedan živahni broj, ein Groschen-Gesang, kao za džuboks, za koji mnogi danas nemaju... The Nickel Song... Pita me dolje ključar bloga kako su se zvali japanski piloti samoubojice... Pa zatim... Genije..., hahahahaha, ladadada, lananada.... |
petak, 06.12.2013.
Ispravak
|
6.12.2013. "Moja majka Moja je majka izgledom drugačija od drugih majki. Jedina od majki u razredu nosi narančastu jaknu i zelenu kapu. Ali, iznutra je jedinstvena. Gruba kad ne radim, nježna, topla i puna ljubavi kad je odmorna i sita.* Često zna raditi i 18 sati na dan, u serijama od po šest sati. Uvijek kada dođem doma, zrak kao da je ispunjen radišnom atmosferom (koja ne dopire do mog radnog stola). Nakon kratke obavijesti o ocjenama, radu i reakcijama profesora, često mi napominje ne okrećući glavu od monitora: „Ručak je u pećnici.“. Nakon ručka obično naganjam mačku po cijelome stanu, koja se sakrije kod majke kao neki ptić koji bježi od grabežljivca. Tada je majka podigne pa mazi i dade meni govoreći: „ Evo ti mace, idi i otvori joj vrata da može na WC.“. Na to ja (kao izvježbani tuljan) odnesem ju pred vrata terase te ju pustim van, na što često dobijem jedan glasni i zahvalni: „Mrrr“. Nakon dugog odmora (ako je petak) često se zajedno smijemo satirično-političkom blogu Newsbaru gdje dobijemo svoju dnevnu dozu smijeha i veselja. Nakon te kraće stanke sve se vraća u normalu. A ona opet radi, i radi, radi i radi. A za to vrijeme mačka spava i spava, spava i spava na stolcu uz nju." *Majka umasnila i iskosila. Ajojjj... :-)))) Oznake: majka, mačka, tuljan, veselje |
ponedjeljak, 02.12.2013.
Tišini – onima koji vole prešaltavanje programa, izračunavanje postotaka i klađenje na omjere
|
Vinuvši se visoko u zrak, iznad planeta, onako kako me već priroda stvorila, zapazih jedan koloplet slika, a povodom i jučer u Hrvatskoj novopodastrtog dokaza da, ipak, devijantna manjina vlada većinom, kao što sam i navela u svom poluotvorenom pismu gospođi Markić, koja, eto, danas je rekla, potkrijepljena tom manjinom, da je brak društveno-statusna kategorija u kojoj nema mjesta istospolnim parovima jer tako je, eto, poželjela tradicionalna manjina. Pa, kako izgleda ta ustavna pobjeda (namjerno ne stavljam navodnike) kroz moje viđenje, evo, sad, samo trenutak: 1. blog autorice koja ne piše romane, već doživljaje iz vlastitog života: karizmatične kurve i rakija – 2. na tome blogu sam, onako vidovito, kakvom me priroda stvorila, u jednom navratu na anketno pitanje ovjesila poveznicu na „Nimrod“, djelo skladatelja Edwarda Elgara, kako hrvatska Wikipedija kaže, najvažnijeg engleskog skladatelja romantizma, navodeći njegovo, „tradicionalno“ najpoznatije djelo, citiram s hrvatske Wikipedije: "Pomp & Circumstance March No. 1" (Prigodna i svečana koračnica). Više o Elgarovim djelima u hrvatskoj Wikipediji – nema!, za razliku od drugih inačica, u kojima se citirano djelo ravnopravno pojavljuje uz djela naslovljena „Enigma Variations“, a to je upravo i ciklus kojem pripada „Nimrod“, djelo posvećeno kompozitorovom prijatelju i poslovnom partneru Augustusu J. Jaegeru, glazbenom uredniku londonskog izdavača „Novello & Co“. S obzirom na to da je ostatak o ovome kompozitoru romantičnoga doba dostupan tek na drugim jezicima, slijedi moj prijevod dijelova koji se odnose na ovu „zagonetku“ (enigma): „Dugo vremena bio je (op. SM: Jaeger) bliski Elgarov prijatelj, davajući mu korisne savjete, ali i žestoke kritike, nešto što je Elgar uvelike cijenio. Zanimljivo je da se Elgar kasnije u nekoliko navrata osvrnuo na način kako ga je Jaeger ohrabrivao kao umjetnika i poticao ga da nastavi komponirati unatoč padovima. Varijacija nosi naziv Nimrod, a to je patrijarh iz Staroga zavjeta opisan kao „moćni lovac ispred (tako se to u hrvatskome kaže, ono ispred odbora i sl.) Gospoda“ – prezime Jäger na njemačkome znači lovac. Godine 1904. Elgar je Dori Penny („Dorabella“) kazao da ova varijacija zapravo i nije portret, već „priča o nečemu što se doista zbilo“.[6] Jednom kada je Elgar bio u dubokoj depresiji i htio od svega dignuti ruke te prestati pisati glazbu, Jaeger ga je posjetio i ohrabrio da nastavi komponirati, spominjući Ludwiga van Beethovena kojeg su morile mnoge brige, ali je ipak skladao sve ljepšu i ljepšu glazbu. „I to je ono što moraš i ti“, kazao je Jaeger i zapjevušio temu iz drugoga stavka Beetovenove „Sonate za klavir br. 8 – Patetične“. Elgar je Dori odao da su prvi stavci „Nimroda“ skladani na način da upućuju na tu temu. „Čuješ li ju na samome početku? Tek naznaka, a ne citat“. Varijacija je postala popularna sama za sebe i ponekad se koristi na britanskim sprovodima, misama u spomen na pokojnike i drugim svečanim prigodama. Svake Nedjelje sjećanja (Remembrance Sunday)1 svira se u Londonu uz grobnicu nepoznatom junaku (Cenotaph)“ (rekli bi u Hrvatskoj). „U nekoj verziji svirala se i prigodom otvaranja Olipijskih igara u Londonu 2012. godine. (…). Bilo je to i zadnje djelo koje je Grčki simfonijski orkestar, uz kasnije odsviranu grčku himnu, odsvirao prije nego što je“ (kraj citata) … demokratski izabrana vlast u Grčkoj otpuštanjem kao rezultat mjera štednje odlučila Grčku nacionalnu simfoniju pri grčkoj nacionalnoj RTV kući zajedno s nacionalnom kućom – ukinuti, što se i dogodilo – pazite sad – 7.11.2013. godine, a upravo je prva nedjelja u studenome nedjelja koja se od kraja Prvoga svjetskoga rata obilježava u svim državama Commonwealtha kao spomen-dan svim žrtvama palima u tome ratu, kojem se, naravno, potpuno tradicionalno, pridružio 30-ak godina kasnije Drugi svjetski rat. Gospođa Markić i njenih tradicionalnih oko 700.000 uimeobiteljaša bili su jako demokratski uvrijeđeni nastupom javnih medija u Hrvatskoj i dureći se k'o razmažena dječica pokušali nevinom građanskom inicijativom nametnuti svoje viđenje stvari ne samo privatnim, već i nacionalnim medijima. Ne bih htjela biti vidovita, ali kao Nova zora u Grčkoj. Pa su se onda malo predomislili. Kao razmažena dječica. Pa sad, hajde, dođite svi. Pa malo bi, pa malo ne bi. Pa i pošten, i jeben, i ovce i novce u isto vrijeme. Copy-paste. Dok nisu, valjda, nazvali tatu koji im je objasnio da se moraju malo i privremeno „suzdržati“. Potpuno tradicionalno, kao i povijesno dokazane manjine koje su se na europskim prostorima referendumski izjašnjavale u rasponu od 16% do otprilike 40% i omogućile tradicionalnoj, razmaženoj manjini da se u svojoj „oko-za-oko“ i „zub-za-zub“ starozavjetno amnestiranoj „krvnoj“ osveti nametne šutljivoj većini. Što reći nego da su svi demokratski elementi, uključujući i Ustavni sud ostali na razini – povijesnog zadatka, onoga o kojem još stari spisi, stariji i od Starog zavjeta, govore kao postupnom kraju civilizacije, gotovo upravo tako kako na svjedoče četiri jahača Apokalipse u ružičastim odorama na fotografiji objavljenoj kod kolege blogera perceta u šačici J… 3. Također pozivam tihu javnost da pročita na stranicama DIP-a Priopćenje MUP-a u Zagrebu koje je izdano u vezi s praćenjem referenduma do 16:00 sati i još je vidljivo na njihovim stranicama i to pokušaju povezati sa zahtjevom tek „dječje naivno i nevino“ razmaženih Uimeobiteljaša da im se dostave adrese novinara (e-mailovi, brojevi telefona itd., itd.). I zapamtite: dužnost je svakoga koji radi na evidenciji na samim biralištima da vaše ime u registru birača zaokruži – kemijskom olovkom. Ova mala informacija od presudne je važnosti za svako iduće biranje programa. Naime, ovaj gornji osvrt (zijev) i utkivanje Nimroda u cijelu priču u stvarnosti kod mene nije tekao tako, nego je, poveznicom na jednu od verzija varijacije „Nimrod“ koja se može naći na Youtubeu, uočen poziv na tu, drugu snimku, snimku verzije u izvedbi sada već ukinute Grčke nacionalne simfonije pri nacionalnoj televiziji, dakle zadnje njihove izvedbe u Helenskoj Republici 21. stoljeća. Snimka je patetična (patetičan (grč.), čuvstven, zanosan, potresan; dostojanstven, zanosan, ali i neprirodan (p. stil)), ali u sasvim drukčijem prijevodu od ustavizirane patetike UIO-a. Nimrod I, da zaokružim, devijantna manjina ipak vlada i vladala je, kao što to pokazuje i tradicija. I, ne, nije dovoljno biti Hrvat. Čestitke UIO na uspješno okončanom pokretu koji je polučio prvom u 21. stoljeću u okvirima samostalne države od stoljeća sedmog, inače tradicionalno uspješnom podjelom Hrvata na normalne i nenormalne, prirodne i neprirodne. Alaj vam vera! Večeras je na jednoj od privatnih postaja epska mini-serija „Pad Carigrada“ o epskom padu Carigrada. |
