... svećenici u bolnice na 5.000 kn
... socijalni doprinos po djetetu koliko ono već...
... plaća za domaćice - nula kuna...
A mi kao ne uvodimo novine sa zapada i iz razvijenih zemalja... I drugi su nam ukrali Božiće...
Svoje želje ovom prilikom osobito upućujem svim ženama u Hrvatskoj, onima koje čekaju vozila koje voze službenici crkve sa zlatnim satovima kad dolaze u "firme" po poklone za potrebite, jer vrijeme tih žena nije bitno; onim i isključivo ženama koje se ovih dana mogu vidjeti da prose na ulici. Onima koje su krive za sve i odgovorne za sve i ni za što zaslužne osim vrijedne spomena u ispraznim molitvama i obećanjima jer ima žena koje znaju bolje od njih samih, a to su one koje su preuzele muški modus operandi. Posebne želje za mirom upućujem djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, jer, eto, ni njihovi roditelji, koji iz bilo kojeg razloga ne mogu skrbiti za djecu, nisu jednako vrijedni svećenicima-dušebrižnicima. Iskrene želje za što brži napredak upućujem svima koji se uče hraniti suncem jer su svi Božićni kolači zauvijek preseljeni u druge sfere i tuđe džepove. I iskreno se nadam da više nikada neće biti toliko kiča, da će biti više prigodnih filmova kao onaj neki na RTL-u u koji sam, naravno, upala nešto iza početka i zaspala prije njegovog kraja, u kojem je Marija djevojčica od 14-tak godina, Josip beta muškarac kojeg tlači stariji alfa brat, Elizabeta ofucana nerotkinja kojoj svi imaju nešto pametno za reć', a Zaharija, kao svećenik, glava zajednice, strepi zbog toga što Elizabeta ne želi obrezivati sina, jer, krpa se izvjesila, krvava, kao i krpa krvava kod razdjevičenja. Ostalo je povijest jer ni jedna borba protiv barbarizma i poganizma nije uspjela otkloniti tlačenje i podređenost žena. Pa čak ni sekularna hrvatska, prva nakon tolikih stoljeća, čak ni sada kada je, barem slovom, samostalna. No, utješno, nije da Božića nema samo u nas. Negdje ga nema zbog druge vjere, a negdje ga nikako i nikako nema. I nema ga, nema...
Priča se, priča da su se sve žene "brisale" iz svetih i manje svetih spisa, da su se na slikama preinačavale u muškarce... Pa čak ni onima čijim fotografijama se svijet, moderan, civiliziran, debarbariziran dolazi diviti na izložbama i u muzejima, nije se ništa bitno i Božićno dogodilo u životu.
A gle tebe...
Look what they've done to my song, Ma....
Da mi se ne bi predbacilo da ne držim do hrvatske tradicije, evo jedne prave, praiskonski tradicionalne u duhu posta...
Bratec kosi...
Da ne bi ispala previše tugaljiva, ima Melanie i jedan živahni broj, ein Groschen-Gesang, kao za džuboks, za koji mnogi danas nemaju...
The Nickel Song...
Pita me dolje ključar bloga kako su se zvali japanski piloti samoubojice...
Pa zatim... Genije..., hahahahaha, ladadada, lananada....
Post je objavljen 24.12.2013. u 18:32 sati.