ponedjeljak, 02.12.2013.
Tišini – onima koji vole prešaltavanje programa, izračunavanje postotaka i klađenje na omjere
|
Vinuvši se visoko u zrak, iznad planeta, onako kako me već priroda stvorila, zapazih jedan koloplet slika, a povodom i jučer u Hrvatskoj novopodastrtog dokaza da, ipak, devijantna manjina vlada većinom, kao što sam i navela u svom poluotvorenom pismu gospođi Markić, koja, eto, danas je rekla, potkrijepljena tom manjinom, da je brak društveno-statusna kategorija u kojoj nema mjesta istospolnim parovima jer tako je, eto, poželjela tradicionalna manjina. Pa, kako izgleda ta ustavna pobjeda (namjerno ne stavljam navodnike) kroz moje viđenje, evo, sad, samo trenutak: 1. blog autorice koja ne piše romane, već doživljaje iz vlastitog života: karizmatične kurve i rakija – 2. na tome blogu sam, onako vidovito, kakvom me priroda stvorila, u jednom navratu na anketno pitanje ovjesila poveznicu na „Nimrod“, djelo skladatelja Edwarda Elgara, kako hrvatska Wikipedija kaže, najvažnijeg engleskog skladatelja romantizma, navodeći njegovo, „tradicionalno“ najpoznatije djelo, citiram s hrvatske Wikipedije: "Pomp & Circumstance March No. 1" (Prigodna i svečana koračnica). Više o Elgarovim djelima u hrvatskoj Wikipediji – nema!, za razliku od drugih inačica, u kojima se citirano djelo ravnopravno pojavljuje uz djela naslovljena „Enigma Variations“, a to je upravo i ciklus kojem pripada „Nimrod“, djelo posvećeno kompozitorovom prijatelju i poslovnom partneru Augustusu J. Jaegeru, glazbenom uredniku londonskog izdavača „Novello & Co“. S obzirom na to da je ostatak o ovome kompozitoru romantičnoga doba dostupan tek na drugim jezicima, slijedi moj prijevod dijelova koji se odnose na ovu „zagonetku“ (enigma): „Dugo vremena bio je (op. SM: Jaeger) bliski Elgarov prijatelj, davajući mu korisne savjete, ali i žestoke kritike, nešto što je Elgar uvelike cijenio. Zanimljivo je da se Elgar kasnije u nekoliko navrata osvrnuo na način kako ga je Jaeger ohrabrivao kao umjetnika i poticao ga da nastavi komponirati unatoč padovima. Varijacija nosi naziv Nimrod, a to je patrijarh iz Staroga zavjeta opisan kao „moćni lovac ispred (tako se to u hrvatskome kaže, ono ispred odbora i sl.) Gospoda“ – prezime Jäger na njemačkome znači lovac. Godine 1904. Elgar je Dori Penny („Dorabella“) kazao da ova varijacija zapravo i nije portret, već „priča o nečemu što se doista zbilo“.[6] Jednom kada je Elgar bio u dubokoj depresiji i htio od svega dignuti ruke te prestati pisati glazbu, Jaeger ga je posjetio i ohrabrio da nastavi komponirati, spominjući Ludwiga van Beethovena kojeg su morile mnoge brige, ali je ipak skladao sve ljepšu i ljepšu glazbu. „I to je ono što moraš i ti“, kazao je Jaeger i zapjevušio temu iz drugoga stavka Beetovenove „Sonate za klavir br. 8 – Patetične“. Elgar je Dori odao da su prvi stavci „Nimroda“ skladani na način da upućuju na tu temu. „Čuješ li ju na samome početku? Tek naznaka, a ne citat“. Varijacija je postala popularna sama za sebe i ponekad se koristi na britanskim sprovodima, misama u spomen na pokojnike i drugim svečanim prigodama. Svake Nedjelje sjećanja (Remembrance Sunday)1 svira se u Londonu uz grobnicu nepoznatom junaku (Cenotaph)“ (rekli bi u Hrvatskoj). „U nekoj verziji svirala se i prigodom otvaranja Olipijskih igara u Londonu 2012. godine. (…). Bilo je to i zadnje djelo koje je Grčki simfonijski orkestar, uz kasnije odsviranu grčku himnu, odsvirao prije nego što je“ (kraj citata) … demokratski izabrana vlast u Grčkoj otpuštanjem kao rezultat mjera štednje odlučila Grčku nacionalnu simfoniju pri grčkoj nacionalnoj RTV kući zajedno s nacionalnom kućom – ukinuti, što se i dogodilo – pazite sad – 7.11.2013. godine, a upravo je prva nedjelja u studenome nedjelja koja se od kraja Prvoga svjetskoga rata obilježava u svim državama Commonwealtha kao spomen-dan svim žrtvama palima u tome ratu, kojem se, naravno, potpuno tradicionalno, pridružio 30-ak godina kasnije Drugi svjetski rat. Gospođa Markić i njenih tradicionalnih oko 700.000 uimeobiteljaša bili su jako demokratski uvrijeđeni nastupom javnih medija u Hrvatskoj i dureći se k'o razmažena dječica pokušali nevinom građanskom inicijativom nametnuti svoje viđenje stvari ne samo privatnim, već i nacionalnim medijima. Ne bih htjela biti vidovita, ali kao Nova zora u Grčkoj. Pa su se onda malo predomislili. Kao razmažena dječica. Pa sad, hajde, dođite svi. Pa malo bi, pa malo ne bi. Pa i pošten, i jeben, i ovce i novce u isto vrijeme. Copy-paste. Dok nisu, valjda, nazvali tatu koji im je objasnio da se moraju malo i privremeno „suzdržati“. Potpuno tradicionalno, kao i povijesno dokazane manjine koje su se na europskim prostorima referendumski izjašnjavale u rasponu od 16% do otprilike 40% i omogućile tradicionalnoj, razmaženoj manjini da se u svojoj „oko-za-oko“ i „zub-za-zub“ starozavjetno amnestiranoj „krvnoj“ osveti nametne šutljivoj većini. Što reći nego da su svi demokratski elementi, uključujući i Ustavni sud ostali na razini – povijesnog zadatka, onoga o kojem još stari spisi, stariji i od Starog zavjeta, govore kao postupnom kraju civilizacije, gotovo upravo tako kako na svjedoče četiri jahača Apokalipse u ružičastim odorama na fotografiji objavljenoj kod kolege blogera perceta u šačici J… 3. Također pozivam tihu javnost da pročita na stranicama DIP-a Priopćenje MUP-a u Zagrebu koje je izdano u vezi s praćenjem referenduma do 16:00 sati i još je vidljivo na njihovim stranicama i to pokušaju povezati sa zahtjevom tek „dječje naivno i nevino“ razmaženih Uimeobiteljaša da im se dostave adrese novinara (e-mailovi, brojevi telefona itd., itd.). I zapamtite: dužnost je svakoga koji radi na evidenciji na samim biralištima da vaše ime u registru birača zaokruži – kemijskom olovkom. Ova mala informacija od presudne je važnosti za svako iduće biranje programa. Naime, ovaj gornji osvrt (zijev) i utkivanje Nimroda u cijelu priču u stvarnosti kod mene nije tekao tako, nego je, poveznicom na jednu od verzija varijacije „Nimrod“ koja se može naći na Youtubeu, uočen poziv na tu, drugu snimku, snimku verzije u izvedbi sada već ukinute Grčke nacionalne simfonije pri nacionalnoj televiziji, dakle zadnje njihove izvedbe u Helenskoj Republici 21. stoljeća. Snimka je patetična (patetičan (grč.), čuvstven, zanosan, potresan; dostojanstven, zanosan, ali i neprirodan (p. stil)), ali u sasvim drukčijem prijevodu od ustavizirane patetike UIO-a. Nimrod I, da zaokružim, devijantna manjina ipak vlada i vladala je, kao što to pokazuje i tradicija. I, ne, nije dovoljno biti Hrvat. Čestitke UIO na uspješno okončanom pokretu koji je polučio prvom u 21. stoljeću u okvirima samostalne države od stoljeća sedmog, inače tradicionalno uspješnom podjelom Hrvata na normalne i nenormalne, prirodne i neprirodne. Alaj vam vera! Večeras je na jednoj od privatnih postaja epska mini-serija „Pad Carigrada“ o epskom padu Carigrada. |
