nedjelja, 22.06.2008.
Nogomet i ja iliti ipak je sve fizika....i matematika... iliti da li je moguće promašiti struku ako ne studiraš matematiku i fiziku....
 Imala sam u par navrata izvrsne inspirativne momente, ali lijenost je bila jača. No, svejedno, sad kad se naša repka spakirala za doma, uz ozračje repriziranja, analiziranja, polemiziranja, kritiziranja, filozofiranja i drugih –nja...ne čini mi se ništa logičnijim doli da Turci odnesu pobjedu. Pa, imaju u prosjeku barem tri centimetra i pet kilograma više od naše repke!!! I sama tekma je govorila tomu u prilog. Možda bi na nekoj drugoj planeti stvari sasvim drukčije ispale! Naime, bez ikakvog većeg upliva emocija, osim onih koje čovjek osjeća kad ima probavne smetnje, bilo mi je jasno da će logika vjerojatnosti – nikakva krivnja, zla kob ili nešto slično – zaigrati svoju kartu i da će propuštene prilike rezultirati – pobjedom Turaka. Jest da sam u nekom momentu pomislila da su zasigurno posegnuli i za tzv. nedopuštenim sredstvima – tipa, crna magija proročice neznamkakosezove, ali, pobogu, ne mislim da je potrebna velika mudrost i alkemičarsko i magično znanje da se prodre na web-stranice našeg Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija!!! A kad vidiš našeg herc-dečka... pa imam više sliku dvorskog svirača, recimo, lutnje, premda je izvrstan nogometaš!!! Nemam namjere pojašnjavati svoje mentalne sličice. One su ionako svojstvene svakom ponaosob! Um caruje, snaga klade valja. A mi smo ipak svi pod točkom G. Ma, štogod si sad bilo tko pomislioJ. I tu smo gdje jesmo. I pitam se, može li se izvan granica fizike, i uz koju disciplinu i samoodricanje, i može li baš svatko unatoč svemu tome? Nekako mi okolnosti govore da je dva i dva uvijek četiri, samo da nas buni koji pribrojnici u obliku dva su zapravo u pitanju. A zapravo je riječ o najobičnijoj dvojci – i ništa drugo. Svatko ima svoju dvojku. I premda je možda svijetu svega dosta, i premda je velika gužva u kaznenom prostoru, još uvijek ima mjesta za sve koji su tu. Svi smo mi Manning. Dobar je taj nogač! Jednostavan u svojoj suštini, kao i sve na ovome svijetu. Mislim da su stvari ispale upravo onako kako su trebale ispastiJ. Tko prvi, dreka mrvi ! (veoma snažna mantra!!!). Možemo mijenjati dimenzije svoga tijela – barem donekle, no, možemo li time pomicati granice uma? I zašto je to baš tako kako jest i zašto uloženo ne daje očekivani rezultat? Ovo su, da se razumijemo, retorička pitanja... Zaista, fizika je kraljica a matematika njezina prva dvorska dama. Sve ostalo je povijest . Ma gdjegod ona bila. |
