|
...znam da mogu, al' mi se ne da. Koji put ne znam da mogu, pa sam tužna. Koji put mogu i hoću, ali nisam sigurna. Koji put nit' mogu, nit' hoću, al' sam opet ljuta. Koji put (lažem – često!) izgubim nit. Koji put mi je na dohvat ruke, al' mi ipak pobjegne. Koji put mi je isto tako na dohvat ruke, al' se ne mogu prestati čuditi. Koji put znam da ne mogu i baš mi je svejedno. A onda mi neki drugi put nije svejedno. Koji put hoću, ali ne znam kako. Koji put mi se čini da nema smisla. I onda svrnem pogled na mobitel i ustanovim da se opet ugasio. Pa pogledam na radio sa satom i skužim da mu je žica za napajanje olabavljena i da mi žmigaju nule u kombinaciji s 2. I onda se vratim u ovo vrijeme. Tu i sad. |