utorak, 22.05.2007.
PRIJATELJSTVO...
|
Krasna riječ. Pojam. Kao i u svakom odnosu, zahtijeva davanje, razumijevanje, prihvaćanje. Često je takmičenje u pitanju. Nažalost. Često pod prijateljstvo biva uvučena potreba da se drugu osobu mijenja na način kako prvoj bolje odgovara. "Više si mi se sviđala kad si bila onakva...". Pri tom se misli, ajde ostani ista da se ja ne moram prilagođavati tebi i razmišljati što ću sad s tobom. Pa, odnos je tako lijepo formuliran, čvrst, pouzdan, znaš što možeš očekivati – i to si po potrebi uzeti. I tu se veoma često uvlači manipulacija. Ona koja udara na emocije. Tamo gdje si slab. A svi imamo slabu točku. Bar jednu. Često ti prijatelj posluži da se na njega izvičeš jer si nemoćan u situacijama u kojima nisi bio sposoban odreagirati kako treba. Često i vičeš ne na tu osobu nego o onom što te tišti, pa i to treba znati prepoznati i razlikovati. I tolerancija je tu bitna. No, nije dobro kad si jedan to dopušta, a drugi ne. To nije tolerancija. To je otirač. Nema veze s prijateljstvom. Imadoh jednom jednu prijateljicu, bila mi je veoma draga. Mnogo stvari je znala više od mene. Blaga u nastupu, duhovita, bistra. I lijepo smo se družile. Barem je to moj dojam. I dan, danas. Onda je počeo krah. Odjednom. Privlačenje pažnje na sebe, prvo zamolbama, koje su bile korektne, ali ne uvijek i ispunjive. Zatim tihim protestom, pa i smicalicama. Koje su prolazile bezuspješno, bar kod mene, jer sam nastupala čisto i otvoreno. Nema greške. I nije je bilo. Ne u meni. Što reći o osobi koja nakon osam godina odlazi s cigaretom s mjesta na kojem je saznala da će vas zateći? A koja nikad nije htjela razgovarati o odnosu s vama. Nego se povukla i još dan-danas očekujući da vi budete prvi koji ćete pristupiti. Pozdraviti. I nastoji svakako izbjeći susret jer valjda misli da ju mrzite. Ili vas je strpala u koš jadnih običnih smrtnika kojem ona ne pripada. A samo ste ju pročitali. I to joj strašno smeta. Ne volimo se prečesto družiti s ljudima za koje osjećamo da nas mogu mijenjati i da nas čitaju. Nismo uvijek spremni na to. Ja sam bila s druge strane i prihvaćala sve dok nisam shvatila da sam otirač za njene frustracije. Odjednom se blagost pretvorila u ciničan sarkazam, iskrivljenu sliku dojmova o meni, totalno nerazumijevanje okolnosti u kojima se netko može naći i na koje ne može utjecati, barem ne po želji nekog drugog. Neutemeljeno citiranje velikih citata, nepotkrijepljeno djelima. Posesivnost. Stjecala sam dojam da hodamo. A nismo. Znate ono hodanje tipa "pa ti znaš da ja ne volim sama sjediti u bircu..." (netko je zaspao pa zakasnio na popodnevnu kavu koju smatra opuštanjem). Utrpavanje prijatelja u strogi raspored. Ne poštuješ me jer ne završavaš svoj posao tako da bi stigla na kavu sa mnom. I na kraju, pravljenje žrtve od sebe. Zamotano u celofan tipa cijeli svijet je grozan, svaki poslodavac gnjavi, ne zna, neće, nitko nema razumijevanja za kulturu (što je sve ponekad i istina!), a s druge strane nametanje svog viđenja svijeta, beskrupulozno, tvrdo, u mekim rukavicama. S izvučenim oštricama. I kandžama. Ledenom hladnoćom. Pokušaji emotivne manipulacije s negativnim željenim ishodom za osobu kojom manipuliraš a isključivo sebi u korist. Samo da se ne bi morala pozabavit sama sobom. Jer je to zahtjevno, a ishod je uvijek neizvjestan. Nema kraja. Treba se družiti s pozitivnim osobama. Osobama koje imaju duha, njeguju ga ili ga barem nastoje njegovati. Koje nisu takmičarski raspoložene, bar ne uvijek. Kako se možete takmičiti s nekim tko nije isti kao vi niti dolazi iz iste familije, istog miljea? Nit' je isto satkan? Pa, dragi moji prijatelji, koliko god vas ima, bila bi vam ja jako velika konkurencija da imam ono što vi imate, i obrnuto. Valja to uvijek imati na umu. Pa pred kim biste bili toliko pametni i uspješni da nema mene? Publike. Klap, klap. Bravo, very smart, indeed. Excellent, well done! Smatram te takvom i takvom. Ma smatraj. Svak' ima pravo na svoje mišljenje. Imam i ja svoje mišljenje o ljudima koji bi htjeli da im svi budu isti u odnosu na njih i da ih na taj način pokušavaju modificirati. Ma ne bi izdržali ni pet minuta. Garantirano. A da ne kažem da bi, kad bi se to u nekoj utopiji i desilo, zaboravili raditi na sebi. Čista suprotnost onoga u što se zaklinju. Entropija. Ma ljudi moji, tražite drvosječu u sebi, ne u drugima. Samo mi nemojte završiti družeći se s ljudima koji se hvale time da sa svojom kćerkom ne razgovaraju već deset godina jer ih ONA nikad ne nazove. Trebate li publiku ili prijatelje? Ili takmace? Sve u jednom? Vauuu! Prijateljstvo - dva odvojena stabla koja se dodiruju granama i svako isijava svoje boje. Tu već lagano prelazim u područje o kojem sad ne bi. Sve to ima ionak veze s lampicama. Jednom ću se osvrnut na temu komunikacije. Snage riječi. U početku bijaše riječ... Kakve riječi koristite u svojoj komunikaciji s bliskim ljudima? Danas nema šanse za poslijepodnevno nevrijeme, jel' da? No, dobro. Još jedna duga noć... |
