|
|
| veljača, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Daj te mi muzej, i napunit ću ga!"
Pablo Picasso
~daj te mi blog, i napunit cu ga~
~anavi~
sam odlucila...
-pustiti jos neko vrijeme ucenje..
ali zapravo uopce i ne ucim kak spada...
-te pustiti posao na koji dan..
ah sto je divno kad radis kao student..
dobijes slobodan dan kad god pozelis...
jel fax je na prvo mmjestu...
-te upotrijebiti koju laz...
onda kad me zovu i pitaju gdje sam...
a ja svud osim tam di jesam...
-da bi provela par dana u zagrljaju voljenog..
biti zaljubljen...
ma stvarno sam luda sto radim...
-ali nije mi zao...
uzivam uz malog...
i fino mi je...
-a kad se vratim doma...
cu da sve vratim u normalu...
-da cu uciti redovito...
-raditi i dalje marljivo...
i necu vise lagati...
ides...
ovo ko na ispovijedi zvuci...
"i odlucujem da vise necu grijesiti...".......
a svi mi znamo dobro da hocemo...
ma to je tema za neki drugi put...
a sad odoh da se mazim...
s malim...
jedva cekam da legnem...
da se izvalim...
da se rasirim po cijelom krevetu...
i da lagano utonem u san...
duboki san...
i da nesto lijepo sanjam...
da se zbilja odmorim do jutra...
potreban mi je san...
i odmor...
jer koma je kad radis...
popodne..
a iduci dan opet radis...
ali ujutro...
nemas vremena za nis...
cijeli dan izgubis...
ali necu se buniti...
tako vec izdrzavam...
par mjeseci...
bacaju me svuda..
kako ko zeli...
kako tko treba i mora...
ja uvijek mogu...
i nikad neznam reci nemogu...
ma dobro je...
ima i onih kojima je puno gore...
ja cu korisno da iskoristim..
ovo malo snage...
od danas...
da nebudem zlocka...
i da napisem nesto...
jos malo...
samo malo...
dok posjetim koji blog...
za dusu...
javim se nekima...
i jos malo...
pa cu u krevet...
izvalit se...
rasirit se...
po cijelom krevetu...
zapocnem nes...
i kao trebala bi sad da pisem...
ono ko navijena..
ali ne....
mora nes mene sprijeciti...
sprijecila me glupava....
dosadna...
odvratna...
prehlada...
odem doma za vikend...
gdje nisam imala pristup netu...
u subotu izidjem vanka u grad...
i lijepo se malo opijem...
super zabavim...
i opla...
sutra temperatura..
grlo se skupilo...
glasa nema..
samo caj..caj...
vitamin c...
i hvala bogu na....
coldrexu...
nije da falim...
al te tablete izlijece...
ono ful brzo...
i tako sam ja tek sinoc....
stigla nazad u stan...
malo odmarala...
danas malo...
radila...
krace..
kao jos sam za njih bolesna....
znas ono kad se nakasljavas..
a oni te odma posalju doma ...
da nebi pokupili moje bakcile...
hehe jesam ih zezla...
al neka...
dobri su oni uvijek me puste...
s posla...
i tako sad sam tek...
opet u prilici da dalje...
nastavim s pisanjem...
heheh...
idem....
dosta pisanja...
opet cu da budem zlocka...
kad mi vec ide...
:)
I pokusavam biti iskrena..
Prema vama...
Ali to nije tako lako...
Nadam se uspijehu..
Napokon...
Jer dosadilo mi je iznova...
Pokusavati vas privuci...
Sad je dosta...
Samo cu da pisem...
Ono sto mi je na pameti...
Ono sto taj tren pomislim to cu i napisati..
Natipkati..
Nek vas ne cude...
Moje kratke..
Ne zavrsene...
Uvijek u nastavku...
S tri tockice...
Il nekad dvije..
Il vise..
Bez nekog pravopisa...
Nazovimo to:
Recenice...
Blogiram da bih zapravo...
Vas komentirala..
Vecinom pozitivno..
I ponekad iznijela te..
Svoje misli...
Nekad ce me biti..
A nekad ne...
Ipak sam ja covjek..
I u onom svijetu izvan neta...
Ali nemojte se zacuditi...
Ako nekad...
Zalutam..
I napisem...
Duzu recenicu..
Smisleniju..
To ce zasigurno da bude...
Neki drugaciji trenutak...
Inspiracije...
