jedva cekam da legnem...
da se izvalim...
da se rasirim po cijelom krevetu...
i da lagano utonem u san...
duboki san...
i da nesto lijepo sanjam...
da se zbilja odmorim do jutra...
potreban mi je san...
i odmor...
jer koma je kad radis...
popodne..
a iduci dan opet radis...
ali ujutro...
nemas vremena za nis...
cijeli dan izgubis...
ali necu se buniti...
tako vec izdrzavam...
par mjeseci...
bacaju me svuda..
kako ko zeli...
kako tko treba i mora...
ja uvijek mogu...
i nikad neznam reci nemogu...
ma dobro je...
ima i onih kojima je puno gore...
ja cu korisno da iskoristim..
ovo malo snage...
od danas...
da nebudem zlocka...
i da napisem nesto...
jos malo...
samo malo...
dok posjetim koji blog...
za dusu...
javim se nekima...
i jos malo...
pa cu u krevet...
izvalit se...
rasirit se...
po cijelom krevetu...
Post je objavljen 17.02.2007. u 23:50 sati.