samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo
petak, 11.08.2006.
rođendan i sjećanja
Uskoro, točnije za tri dana, navršit će se dvije godine mojeg blogerskog staža. U te dvije godine nisam pisala mnogo, zapravo frekvencija postova sve je manja, naprosto jer je teško naći ravnotežu između onog što bih htjela napisati i onog što ne bih, onog kako bih pisala i kako mi dolikuje. Naravno, tu je i vječiti faktor - nedostatak vremena.
Dođe s vremena na vrijeme neki trenutak kad bih baš ovdje viknula u pičku materinu. Kad bih idiotima koji ostavljaju glupe komentare napisala ajd u kurac. Ali, onda se sjetim da mi to ne dolikuje, da nije u skladu s mojim blogerskim imidžom, kojeg već, evo, dvije godine gradim.
A kakav je to imidž?
To je ovo što piše u desnom kutu - "Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi."
Hvala onima koji su to u mojem pisanju prepoznali i oprostite što se ponekad udaljim od tog pravila.
I konačno, na kraju ovog rođendanskog posta dolikuje da izvadim nešto iz arhive i podijelim s vama. Možda sam trebala neki veseliji post odabrati, ali dva su razloga zašto sam baš ovaj tekst izabrala:
1.ovih dana navršila se Godišnjica
2.zapravo je post radostan, jer završava nadom, a to je u biti ono što bih voljela da svatko ponese s ovog bloga. Mislim da je to, uostalom, ono najbolje što od sebe svijetu, pa tako i blogu, mogu dati. Svjesna sam zla koje nas okružuje i nisam tako naivna kako bi netko neupućen pomislio. Ali, svemu što radim, osjećam i doživljavam, dodajem petu dimenziju - vječnost.
Post je objavljen 2.svibnja 2005.
- pa što ako svoju stvarnost ponekad ošamarim blagošću sjećanja -
Stanem na most, tik u smiraj dana, dok se ulične lampe natječu sa zalazećim suncem tko će mi bolje osvijetliti pogled, taj beskonačan pogled u boje što ih rano ljeto rađa i kojima se predajem dok razmišljam i volim.
Naginjem se nad ogradu i zamišljam kako bi bilo da imam vlast nad rijekom ispod mene. Da joj mogu reći – stani! teci brže! čekaj me… U nekim skrovitim predjelima mene, koji će uvijek ostati neizgovoreni, tisuću puta sam joj naredila da ide brže. I još toliko puta sam joj rekla da stane. Ali nikad me nije poslušala, ona uvijek ide onako kako želi i ne mari za moje želje.
Čarobnim nekim putevima, dok gledam u tu nehajnicu što teče, dopire mi do uha neka jeka, potpuno različita od svih drugih jeka. Ova ne para zrak, ne bori se s prolaznošću i ne umire tražeći način da me pogodi. Ova je jeka meka, ostaje ovdje koliko joj dopusti moj unutarnji mir, pa nestane u svakodnevnoj buci. Onda se opet vrati, kad sam usamljena, da me podsjeti da nisam sama. I prilagodi svoje zvuke mojem raspoloženju, ona je moja sasvim.
Doista, kako je moguće da još pamtim boju tvog glasa, i riječi koje si najviše volio koristiti, i pjesme koje si volio pjevati makar pjevati nisi znao… Kojim sam to silama očuvala od zaborava tvoj šapat i tvoj smijeh i zašto sam tako sigurna da mi ih nitko nikad neće moći oduzeti? Jesi li me ti blagoslovio time?
Priznajem, ponekad mi treba desetak minuta da u glavi nacrtam tvoje lice, nekad se uopće ne sjetim. Ipak su godine prošle… Tek kad pogledam sliku osvježim pamćenje, pa te smještam u situacije iz mog sadašnjeg života: sto puta smo već bili u ovom „novom“ zagrebačkom kinu, i tisuću kokica prosipao si po tepihu dok nas je žena mrko gledala. I barem dvadeset puta si me prijekorno gledao kad sam poželjela dići ruke od svega. Vidim nas kako šećemo po Zrinjevcu, tako bih voljela da je ta slika i za druge stvarna…
Ali ne postoji tuga za tvojim odlaskom koju tvoj smijeh u mojim mislima ne pobjeđuje. Uvijek me liječio, a koliko god da Rijeka dugo teče, ne može ga isprati jer on je ja. Jedino kad Rijeka i mene ispere on će sa mnom otići. Smijemo se zajedno onda često, tu u mojim mislima, znam da i ti to znaš tamo negdje gore i da mi anđeoskim prstima brišeš suze, one suze što iz duše oplakuju neko prošlo vrijeme i padaju u ponor vremena. I znam i čekam da mi jednog dana osvijetliš taj ponor i da vidim da si na njegovo dno položio vrčić da ih skuplja jer nijedna suza za tobom nije uzaludna prijatelju. Jednom ćemo zajedno taj vrčić suza proliti po svojim stopalima na poljanama vječnosti i radovat ćemo se dok se budu sušile na suncu, dok budu zauvijek nestajale. Što ih više bude, duže ćemo se smijati, tako si mi rekao u snu.
Vjerujem ti... i koliko god da mi nedostaješ, znam da ćemo imati vječnost...
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Opis bloga
Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.
Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com
posjetitelja unikatnih komada
Blogovlje i linkovlje
Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja
Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape
Arhiva
Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):
Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku
U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.