samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

utorak, 15.11.2005.

Ususret 18.11. - jedna crtica iz života.

Imala sam tek navršenih sedam godina. Tata je bio na ratištu, povremeno se javio ali nikad nije rekao gdje je jer nije smio. U to vrijeme spremali smo kruh u zamrzivač, a jeli samo crni jer za bijeli nije bilo novca (sad ga ne jedemo jer više deblja :-). Povremeno se družili u skloništu zgrade, i koliko se sjećam rata, mogu reći da su mi trenuci u skloništu ostali u najboljem sjećanju. Jeli smo zajedno, igrali se, pričali, dijelili krevete...
Mama je jednom pod općom opasnosti i po mrklom mraku u gradu (jer sva su svjetla bila pogašena) hodala pješice od posla do nas doma...a to je stvarno, stvarno daleko... Svi su joj govorili da ne smije nikamo ići, neka ostane u skloništu na poslu, ali nikog nije slušala... Odlučila je da mora doći do nas. Nigdje nikoga nije bilo po cesti, doslovno je tapkala u mraku, ali znala je da smo sami buraz i ja i da je trebamo. Sjećam se da smo bili u skloništu i ja sam dobila napadaj panike jer mame nije bilo tamo a sva druga djeca su imala svoje mame pored sebe...neki i tate, i bake. A brat i ja nikoga.
Onda sam je, već potpuno crvena od plača i izmoždena, ugledala na vratima prostorije, moju mamu. Toga se točno sjećam - mislim da mi nikada neće moći biti ljepša nego onda kad sam je ugledala, jer sam je najviše trebala...

I sjećam se kad sam prvi put nakon dugo vremena (moglo je biti i samo par dana, sporo su onda prolazili) vidjela tatu na vratima našeg stana. Došao je nakratko, tek da nas vidi, istušira se i pojede nešto. Sjećam se da ga u prvi mah nisam prepoznala - bio je zarašten sasvim, kosa se spajala s bradom i brkovima :-) A tata nikad, ni prije ni poslije, nije nosio ni brkove ni bradu :-)

Mi smo imali sreću da se, nakon rata, naša obitelj ponovno vratila u svakodnevni život. Ponovno smo se okupili i došla su bolja vremena. Ali ima obitelji koje nikada više nakon rata nisu okupljene...uvijek se sve prelama preko leđa malih ljudi... Čak i od onih koje jesu okupljene, brojne su disfunkcionalne, uništio ih PTSP, alkohol, sve odvratne poslijeratne nedaće o kojima se danas tako nerado priča... A tako ih se rado podcjenjuje...
Danas sam zahvalna što smo ja i moji najdraži preživjeli rat i što smo imali priliku nakon njega normalno izgraditi svoje živote i krenuti dalje...

15.11.2005. u 18:33 • 12 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada web statistics


Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.