samo blog https://blog.dnevnik.hr/samo

subota, 10.09.2005.

Bolje je i samo jednu svijeću zapaliti, nego stalno proklinjati mrak.

Prošlo je toliko vremena… ipak, tu i tamo pogledam neku uspomenu, odvrtim neki film u glavi dok čekam na semaforu, poistovjećujem se kad čujem tuđe priče…nešto kao ono Ujevićevo pobratimstvo duša u svemiru… zapravo je nevjerojatno kako smo mi ljudi u stanju preraditi svoja sjećanja. Ovisno o raspoloženju, danu u mjesecu, situaciji – iste uspomene mogu mi se časom učiniti smiješne, časom grube, časom jednostavno glupave.

Palo mi je na pamet kako bih svoje srce mogla usporediti sa zemljom na planinarskim stazama. Kad kiša noću padne i izravna stazu, poveže sve pukotine i cijela joj je površina ravna. Onda dođe prvi jutarnji planinar i gazi po toj zemlji, ostavlja prvi svoje tragove. Oni koji gaze po toj mokroj zemlji često ostavljaju dubok i velik trag svojih stopa. I zemlja se oko njih uzdigne, kao da ih nekako štiti…onda taj planinar ode sa staze, i svaki sljedeći gazi po već ugaženom puteljku. Više puta se trude hodati po stopama onog prvog, i na kraju one prve bivaju unakažene, a svaka sljedeća nije prepoznatljiva…i nastane blato, koje svaki kad siđe sa staze nervozno skida s cipela. I na kraju ostane neugledan puteljak i par prljavih planinara.

Bio si prvi planinar na mojim stazama…na tako puno načina…i mrzim osjećaj što te nosim u ovakvom sjećanju…mrzim što svakom neuspjehu tražim korijen u tvojim dubokim koracima i to što ih nadsvođuju strahovi…i ne mogu zaboraviti taj osjećaj izdaje, prevare, laži…bila sam tako mlada…tako zaljubljena… i ne pričam o tebi, nikad. Nikome više ne pričam o tebi. Samo još tu unutra postojiš. Mislim da se sramim što sam toliko sebe dala u nešto što je bilo tako pogrešno, a sad na svaki trag da bi se isto moglo ponoviti, bježim. Kad bih barem mogla pročistiti sjećanja, da samo one lijepe slike zadržim u glavi i da sa smiješkom izgovaram tvoje ime…

Ma to su sve samo izlike…znam da se bojim odlučiti oprostiti… ali ne više… opraštam ti, zbog sebe. Dopuštam da ovu stazu izravna kiša, cijelu. Dovoljno su me ti koraci boljeli. A znaš da ne vjerujem u priče da ljubav boli…ne, ne boli me ljubav…bilo mi je lijepo voljeti te. I lijepo je bilo biti voljena. A boli sve ono što nije ljubav…ali više ovdje nema mjesta za ono što nije ljubav.
Opraštam ti izdaju. I sebi opraštam, sebi opraštam. Čuješ li to? Iz ovog nam je srca danas oprošteno…

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Opis bloga

Bez ukrasa, bez psovki, bez velikih riječi, bez koncesija, bez prevare, bez mržnje, bez umjetnih aroma, bez PDV-a. S vjerom u Boga, život i ljude. I s morem ljubavi.

Zahvaljujući ovom ovdje odsad me možete kontaktirati na adresi maja.dr@gmail.com

posjetitelja unikatnih komada

Blogovlje i linkovlje

Arhangel
Marisi
Xiola
Pegy
Dr. Luka
Georg
Pero Panonski
Poliglotna
Jazzie
piskinja


Blog.hr
katolička stranica
brojač posjeta
riječi pjesama
BBC Science and Nature
Scientific American
zdravlje
British Medical Journal
vijesti
darujmo krv
Le Monde
The LA Times
The Daily Telegraph
Medscape

Arhiva

Neki od uradaka koje i danas volim možete pronaći u arhivi mog starog bloga, s desne strane na popisu. Otkad je ovog bloga, bilježim postove koji su bili dragi ili meni ili blogopučanstvu (što zaključujem po interesu za komentiranje):

Početak
o IVF-u
o sportu
o životu
pjesma
bolan post
Turkmenistan
MOJ NAJDRAŽI POST
novogodišnje odluke
ja sam ZA Crkvu
o nekom "liječniku"
o skakavcima, leptirima i siru
o Srebrenici
neka tamo ljubav
o prvom rođendanu
o religiji
o glumljenju mehaničara
o Katrini
oprost
rođendan
ratna uspomena
jutra
neke iz branše
GMO prvi dio
o branjenju svetinja
obiteljsko nasilje
o ratu
o braku

U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Gospodine, Ti si svoju Crkvu kroz vjekove očuvao od raspada, dao si joj čvrste temelje svoje ljubavi da je vrata paklena ne bi nadvladala. Hvala Ti na tome daru.
Pomozi Gospodine da snagom svetih sakramenata i neprekidnom molitvom ponovno procvjetaju kršćanske obitelji, izvori duhovnih zvanja. Pozovi u ovu žetvu novih radnika, koji će iz ljubavi prema Tebi dati svoj život u službu drugih.
Čuvaj Gospodine, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sviju svetaca, čistoću srca svojih svećeničkih i redovničkih kandidata - da molitvom, siromaštvom, postom i radom u sebi hrane taj oganj ljubavi koji si Ti zapalio.
Blagoslovljeno budi ime Trojedinog Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagoslovljeno Ime Djevice Marije, Majke Crkve i Kraljice neba i zemlje. Amen.